|
ova jesen me podlo tjera da pišem o tebi i meni jednom davno si bio naslonjen na zid do mene pričali smo o brkatom liku za stolom do stavljao si svoje riječi u njegova usta sinkronizirao ga da mi kažeš da bi nešto htio... a ja sam otišla kući i mislila da ćeš shvatiti da to nije bio moj dan jednom je bila ljubičasta i maglovita zora kad sam došla kući i tada sam umrljala ruke i odjeću maskarom koliko sam ridala mama je mislila da sam previše pila a ja sam tad samo shvatila da ti nikad nećeš shvatiti jednom si pitao ali što ako se zaljubimo bio si pijan i prestravljen i sam si mi rekao: ti ionako odlaziš meni odlazak nikada nije bio problem, jer postoji u vraćanju nešto nezamjenjivo i u inzistiranju da ništa nije preteško samo, ti se nepoznatog previše bojiš a ja nepoznato previše volim zato sam se bacala u vatru kad god sam stigla možda i od strave da u prošlosti nikad nije bilo ničega (osim izmišljenoga) zato sam propješačila kilometre i izljubila tisuću skitnica zato se nevidljiva ruka neprekidno zabija u moj stomak, u moj želudac i ruje u meni nikad me ne pušta na miru ne pušta me da pristanem ni na šta osim kraja svijeta ni na pjesmu i to je ono najgore... to što je uvijek postojao jedan san u meni jedan kojem sam mislila da ću se, kad bude vrijeme, vratiti jedan u kojem ti i ja, u smiraj, radimo nešto mirno i ritualno jedan u kojem ništa ne čeka da se promijeni ni da ode jedan u kojem ima neka rijeka, neki mali grad, neke terase kafića par grafita čista posteljina šljunak na podu bicikl i polje cigareta u tvojim ustima i vučja brada jedan zbog kojeg bi ostavila sve buduće skitnice i sve buduće divljine i sve sebične pjesme to sam mislila a ti nisi mislio ništa jer što se ima misliti o onome tko nije ovdje? srećom, u mom svijetu nema dobrog i lošeg u mom svijetu su paralelne stvarnosti i mi smo u njima uglavnom razdvojeni a kad nismo, onda si uglavnom samo zamjeramo ono po čemu se razlikujemo: strahove i hrabrosti bolje i to nego da si zamjeramo ono što nas čini ti meni što sam te tisuću puta napisala ja tebi što te nema |