Marketing
Put u središte Istrie
Već nekoliko dana spremam se započet pisanje istarskog posta. Zauzmem poziciju ispred laptopa, namjestim prste iznad tipkovnice u poziciju: "Za post spremni!".....iiiii.... blokada...neće iđe...
Zato sam sad odlučila započet uz muziku, neka me veselo povede ...a di drugo nego u samo središte Istre!
Uz Gustafe i dragu Višnju na zadnjem sjedištu našeg auta veselo smo poskakivali preko Poklona do prvog vidikovca kod Vele Učke
Prednost putovanja motornim vozilom je u mogućnosti da se više toga obađe u manje vremena, a nedostatak je u tome što tek krajičkom oka ubereš neke zanimljivosti koje se nalaze uz put kojim se vozimo i tada uspijevaš tek memorirati tu sliku u svojoj glavi, otprilike locirati je na karti i zapamtiti za ubuduće da se sjetiš tu zaustaviti i pogledati to izbliza...kao naprimjer kamene nastrešnice sa tekućom vodom, vjerovatno iz doba Austro-Ugarske. Srećom postoji internet i Google Earth, pa sve to možeš pronaći sjedeći doma za stolom i prije nego opet kreneš na put po Istri.
Odlučili smo ignorirati skretanja za "Istarski ipsilon" i držali smo se lokalne ceste koja je jako dobra, a pritom možeš uživati u pogledu na mala mjesta na brdašcima,
evo jednog od prvih bisera Istre kraj kojeg smo ipak samo prošli (za sada)
Zastali smo na drugom brežuljku kod crkvice sv. Vida u Pazu da bi bolje pogledali oko sebe
Boljun - malo mjesto na brdašcu, o kojem je nedavno pisao
Neverin
I Boljunsko polje ...zeleno da zelenije ne može biti...iako se osjeća dašak jeseni na pragu
Putem....opet prebrzo prelijećemo prekrasne krajolike, polja i ljude, jezerca, šumarke....jooooj kako bih ovo prehodala, onako s noge na nogu....
Vozimo dalje prema Cerovlju preko kojeg ćemo stići tamo gdje smo krenuli...središte Istre....Pazin
Prolazimo kraj ogromnog starog hrasta..opet prebrzo, eto nas u samom centru grada u potrazi za informacijama i putokazima prema mjestu zbog kojeg smo zapravo i došli ovdje....nekakav krov čije ime nikako da zapamtimo??
Djevojka našeg umitnika nam je lijepo sve objasnila kako tamo doći, ali smo mi zaboravili gdje se točno treba skrenuti, pa smo krenuli potražiti informacije na mjestu gdje se okupljaju domaći ljudi-Istrijani.
Tu je Višnja preuzela vodstvo-ona je već bila i vodi nas do kolodvora i parka Istarskih velikana. Uz kavicu doznajemo od domaćih momaka gdje nam je krenuti i što obavezno trebamo pogledati kad smo već u Pazinu.
Stvarno bi bilo neoprostivo doći u Pazin, a ne baciti pogled prema Pazinskoj jami sa Pazinskog kaštela.
Zato evo nas prvo kod kaštela
Kuće na rubu provalije .... baš iznad pazinske jame....
Kao što je i velebni kaštel sagrađen na samom rubu provalije, što nije bilo neobično u ta mračna i opasna srednjevjekovna vremena kada se moralo voditi računa o sigurnostii, obrani od neprijateljskih nasrtaja, pa su bar s jedne strane osigurali da im nitko ne može pristupiti
Muzej grada Pazina smjestio se u starom zdanju , i baš je bio otvoren....pa kad smo već tu krenusmo se upoznati sa povijesnim životom na području Pazinštine, odnosno središnje Istre.
Ulazak nam otkriva vrlo impresivno unutarnje dvorište kaštela iz kojeg vode skale prema unutrašnjim prostorijama i bogatoj postavi muzeja
Za ovim kamenim stolom...u neka davna vremena...neki stari Pazinjani su kratili vrijeme igrajući trlju ili mlin
Muzej nas se jako dojmio i temeljito smo pregledali sve njegove prostorije koje su bile dostupne posjetiocima.
Pokušali se zamisliti kao njegovi stanovnici, kao promatrači starih zanata...kako se rade bačve od murvina drveta,
kako je bila velika pila nekadašnjih drvosječa, kako se potkivaju konji i tovari, kako se nekad živjelo i radilo...
preko prostranih salona stigli smo do potkrovlja gdje je bio izvor topline i života ....kužina
...u kojoj je slasna jela pripremala i jedna IRMA ...
Ni Višnja nije mogla odoljeti da ne dotakne staro kuhinjsko posuđe
U prostoriji sa starim zvonima, prepustili smo se unutarnjem glasu koji nam je govorio..."kucni o zvono"..
.i mi smo kuckali, zveckali, ispitivali odjeke...koje bolje, duže zvoni, koje je šuplje....
a zvon starih zvona ispunjavao je prostor i oživio djecu u nama...
...ovo zvono je imalo najmilozvučniji i najduži zvon....još mi odzvanja u ušima....
...čemu uopće spominjati da smo upozorenje na ulazu "molimo ne dirati zvona", pročitali tek na izlazu iz zvonozvučne prostorije...
Izlazeći iz kaštela katapultirali smo se do ruševina stare kuće Rapicio koja je stradala u bombardiranju za vrijeme 2.svjetskog rata i iz koje se može lijepo vidjeti litica pod kojom se otvara jama u koju ponire Pazinčica, a kako je sve to skupa nastalo kazuje i stara legenda
Istraživanje Pazinskog ponora i doline mlinova uz Pazinčicu ostavili smo za neki drugi put...
Do tada imamo zadatak pročitati roman "Mathias Sandorf" , u kojem je slavni pisac Jules Verne mjesto događanja smjestio upravo u pazinskom Kaštelu. U tu čast svake godine krajem lipnja u Pazinu se obilježavaju Dani Julesa Vernea
Hvala blogeru @gogoo što me podsjetio na ovaj detalj važan za Pazin.
I kako sad doći odavde do onog "krova"..kako li se samo zove?... gdje je to uopće?
Objasnio nam je momak kojeg smo zatekli kako ispred kuće pituraje staru škuru....
do tamo ćemo stići vrlo skoro....ali to mjesto je toliko posebno da zaslužuje poseban post....
zato ...nastavak slijedi....
U ovom postu ću još samo spomenuti da se za vrijeme našeg posjeta Pazinu događala se ekološka katastrofa
Od malo dima kojeg smo primjetili obilazeći Kaštel, stvorio se veliki dim...u skladištu pored "Pazinke" buknuo je
veliki požar
Srećom...izgleda da je sve dobro okončano, nadajmo se da će tako i ostati.
NAPOMENA ZA ONE KOJI ŽELE PREGLEDATI LINKOVE:
Neki od priloženih linkova opet se ne otvaraju lijevim klikom na link.
U tom slučaju na link kliknite desnim klikom i otvorit će se mogućnosti:
-otvori poveznicu u novoj kartici ili
- otvori poveznicu u novom prozoru
Klikom na jedno od ovo dvoje moći ćete pregledatii priloženi link
Post je objavljen 19.10.2012. u 23:44 sati.