Marketing
Pitao me
pitao me zašto ga volim... nisam znala reći kako. bila sam mlada djevojka koja vjeruje da se ljubav na trafici kupuje, kao suvenir na razdoblje u transu. tek sam pomakla rukom želeći sasvim drugačije buđenje. pitao me da opišem to što čekam.. da mi pronađe, da mi nacrta.. da me nasmije , i linijom potegne bore sa usana. rekla sam da tajim, bila sam djete što u lovici skrene sa strane i postaje heroj.
ne mažem prisutne karaktere, samo sam loš amater na kraju priče, i sve mi više liče, boemi s gitarom po trgu,, oni što se odvajaju od svih i šupljo ispračaju gratske kavane. još sam onaj isti ja, u tregerima od samta, što cigaretu puši dok ne pozeleni filter , pa se od svog dima samo još smijeh nadzire.
pitao me zašto? Da me nauči, da mi pokaže. da me pronađe. da me promjeni.
jer sam prazna i slijepa, jer ne čujem i ne čeznem. čutim tek da je blizu, i trudim se da me ne sustigne. jer sam u prolazu susrela nečiju lađu i istrošila se na renoviranju, jer me vrijeme čini životinjom, što se grebe da jede, spava, šuti i dresira u kavezu od 24 kvadrata.
pitao me; dali ga pratim? jer je sam, i uplašen, jer nečiju ruku treba išćupati i naumiti sljedečih 150 koraka do odrastanja. provlačio je neku mudru ideju da se može pravo, da je siguran koliko i jak, nema on pojma što se koti dolje, gdje mrak jede živu djecu a stare barabe tresu hormone po zagrebačkim sobaricama.
pitao me zašto lutam? pitao me gdje lutam? da me stigne , i prati po koracima, da mi skine olova sa đonova i gurne u treči ćin ove romanse. ja nisam bila čovjek za to.!!! ja sam bila dijete prodano u štandu među svijetom žena, gdje se svaka očeše na svoj način i okrene glavu jer sam skupa za prodaju.
ma ne, pitaj me nikad gdje nestajem, gdje sam kad me tračnice bodu a grije noč mrklija od vidika. ne pitaj me nikad zašto, ni kuda.... što da nađem osim riječi, a one su malo, one su ništa. sanjkamo se u svijetu hladnih ljudi kupujemo oprost sa dvije čaše vina, putujemo godinama, ko neznanci na traci, i žurimo u nedogled. kako da kažem zašto? kako da kažem kako? kako da mu šapnem a da nas ne strgaju zvijeri sa svih strana. kako da ga čuvam ako šutim? kako da ga čuvam uopče?
pitao me; jesam li tužna.. jer nije znao, jer je čutio! jer je dirao opekle stope,i kuhao se u vručini nekog sasvim drugog pakla.
cinično se rimujem sa vjetrom, prosti balkon ostvaljam za leđima i skicam linije po prostoru, da me nariše još jedanput...iz početka.!!!
rekao je; ako nas ostave , javi mi se , možda nađemo neki optimizam.
pitao me !!!
ON; bio je u pravu!!!
Post je objavljen 26.09.2012. u 19:37 sati.