diplomiram život

srijeda, 26.09.2012.

Pitao me

pitao me zašto ga volim... nisam znala reći kako. bila sam mlada djevojka koja vjeruje da se ljubav na trafici kupuje, kao suvenir na razdoblje u transu. tek sam pomakla rukom želeći sasvim drugačije buđenje. pitao me da opišem to što čekam.. da mi pronađe, da mi nacrta.. da me nasmije , i linijom potegne bore sa usana. rekla sam da tajim, bila sam djete što u lovici skrene sa strane i postaje heroj.
ne mažem prisutne karaktere, samo sam loš amater na kraju priče, i sve mi više liče, boemi s gitarom po trgu,, oni što se odvajaju od svih i šupljo ispračaju gratske kavane. još sam onaj isti ja, u tregerima od samta, što cigaretu puši dok ne pozeleni filter , pa se od svog dima samo još smijeh nadzire.
pitao me zašto? Da me nauči, da mi pokaže. da me pronađe. da me promjeni.
jer sam prazna i slijepa, jer ne čujem i ne čeznem. čutim tek da je blizu, i trudim se da me ne sustigne. jer sam u prolazu susrela nečiju lađu i istrošila se na renoviranju, jer me vrijeme čini životinjom, što se grebe da jede, spava, šuti i dresira u kavezu od 24 kvadrata.
pitao me; dali ga pratim? jer je sam, i uplašen, jer nečiju ruku treba išćupati i naumiti sljedečih 150 koraka do odrastanja. provlačio je neku mudru ideju da se može pravo, da je siguran koliko i jak, nema on pojma što se koti dolje, gdje mrak jede živu djecu a stare barabe tresu hormone po zagrebačkim sobaricama.
pitao me zašto lutam? pitao me gdje lutam? da me stigne , i prati po koracima, da mi skine olova sa đonova i gurne u treči ćin ove romanse. ja nisam bila čovjek za to.!!! ja sam bila dijete prodano u štandu među svijetom žena, gdje se svaka očeše na svoj način i okrene glavu jer sam skupa za prodaju.
ma ne, pitaj me nikad gdje nestajem, gdje sam kad me tračnice bodu a grije noč mrklija od vidika. ne pitaj me nikad zašto, ni kuda.... što da nađem osim riječi, a one su malo, one su ništa. sanjkamo se u svijetu hladnih ljudi kupujemo oprost sa dvije čaše vina, putujemo godinama, ko neznanci na traci, i žurimo u nedogled. kako da kažem zašto? kako da kažem kako? kako da mu šapnem a da nas ne strgaju zvijeri sa svih strana. kako da ga čuvam ako šutim? kako da ga čuvam uopče?
pitao me; jesam li tužna.. jer nije znao, jer je čutio! jer je dirao opekle stope,i kuhao se u vručini nekog sasvim drugog pakla.
cinično se rimujem sa vjetrom, prosti balkon ostvaljam za leđima i skicam linije po prostoru, da me nariše još jedanput...iz početka.!!!
rekao je; ako nas ostave , javi mi se , možda nađemo neki optimizam.
pitao me !!!
ON; bio je u pravu!!!

26.09.2012. u 19:37 • 2 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	rujan, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

....

And now, the end is here
And so I face the final curtain
My friend, I'll say it clear
I'll state my case, of which I'm certain
I've lived a life that's full
I traveled each and ev'ry highway
And more, much more than this, I did it my way

Regrets, I've had a few
But then again, too few to mention
I did what I had to do and saw it through without exemption
I planned each charted course, each careful step along the byway
And more, much more than this, I did it my way

Yes, there were times, I'm sure you knew
When I bit off more than I could chew
But through it all, when there was doubt
I ate it up and spit it out
I faced it all and I stood tall and did it my way

I've loved, I've laughed and cried
I've had my fill, my share of losing
And now, as tears subside, I find it all so amusing
To think I did all that
And may I say, not in a shy way,
"Oh, no, oh, no, not me, I did it my way"

For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught
To say the things he truly feels and not the words of one who kneels
The record shows I took the blows and did it my way!

Yes, it was my way

Frank Sinatra

moj džepni bog

..mogla si mi baš i reći neke rijeći nagle, oći su i znaš, pune one iste magle...
...što sam uradio..kakva tužna humoreska.. gradio ..ispod mostova od pijeska. dubok bezdan bez dna..
...ja pjevam svoj blues bez namjere bitne, i najveće ribe za mene su sitne. ja sa strane samo posmatram svijet. ja pjevam svoj blues u srcu dubine, i držim se pretežno zlatne sredine, to je bar rutinska stvar!!...
...do gala revije smo eto napokon stigli, dame i gospodo ofucana kolekcija za sražila.na koncu priča vodi igli. e lutko, krasan si si model sašila...
...zvijerko ludila, što si se probudila, crni ti je princ poljubac dao. al' neću se stidjeti što boga neću vidjeti, jer to i nije bog kojeg sam ja znao...
...još jedan utorak ne to ne mogu da podnesem, taj dan je baksuzan, zar nije dosta što je jesen?...
...bila je moja prokockana šansa, a tek sam počeo svoj krug. moj mali vjerni Sanco Panza, moja ljubavnica, suborac i moj drug...
...negjde se pipnu naši mali svemiri, kad već pomislim da spavaš. zašumi saten, tama se uznemiri..i kao talas..naišeš
...ja samo seb za sve krivim, jer ja sam birao taj put. al' da pjevam to što živim, ja bi pjevao čisti blues...
nekad bacim kartu, il' napišem stih. stvari teku ja se držim izvan njih, ljubim dobre, ljubim lake, neke prave neke ne. sve su vile, sve su kraljice, i sve su ništa naspram nje...
..nije me čula..mirno je snila, svoje lepeze,svijeće i čipke. snila je dane mirne i nježne, ko crno bijele klavirske tipke...
...siđoh pred kuću na prašnjav put, ko neki lopov polako i tiho, ja nisam bio taj vitez za nju, mada mi kažu da sam don Quijote...al to je neka.. sasvi sporedna stvar.
...tek u jesen otkriju se boje krošanja... sve su slične u ljeto zeleno, naposljetku ti si dobro znala tko sa ja.. čemu suze lijepa ženo...
...hej, čudne staze do uspjeha, čvrsta vjera u drugove, sve je to varljiva stvar. i sad ako postoji utjeha, ja nisam praštao dugove i svakom sam vratio isto bar...
...PUSTI SVJETLA ODUZI GAS, SMIJEŠNIH STVARI SE BOJIMO. OSLIŠ DA NETKO PITA ZA NAS, KO'DA NE POSTOJIMO. STAVI MISLI U PRAZAN HOD, STRESI ZVIJEZDE KO DUDOVE...I SANJAJ!!!
...možda i nisam neki biser, al sam barem svoj režiser, sam za sebe smišljam zaplete i kraj, koristeći uglavnom tehniku slow motion..
...lome me vali, nose me struje, oseke sreća i tuge plima. šiba me nebo, bićem oluje,al još se ne dam i još me ima..
...u jutra rana, plaše me sjenke minulih dana. sječanja mutna ko laži, ko u snu. ipak se borim, ipak se nadam, sve manje letim sve više padam i sve su jače ruke što me vode ka dnu...
...rekoh joj.. ja sam samo tu da vrijeme brže proleti, ja nosim čizme skitnice, mene je teško voljeti...
...rijetko odlazim kući, a pišem još rjeđe, a slike su bljeđe i bljeđe pa lijepe potiskuju ružne. al nekad poruči piće i tako to krene, pa stignem u svatove njene. sve prave su ljubavi tužne...
...I PROTURAJU PRIČE DA SVE CURICE LIĆE, KAD JE ČAŠA PRI DNU. PA DOBRO, MOŽDA JEDNA NA DRUGU ALI NIKAD NA NJU..!!!!

Đ.B.