Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/oska

Marketing

OVčAREVO-29.07.2012.MLADA MISA FRA.MIROSLAVA -MITKA JONJIĆA

MLADOMISNICI FRANJEVAČKE PROVINCIJE BOSNE SREBRENE.
FRA.MIROSLAV-MITKO JONJIĆ
MLADA MISA U OVĆAREVU 29.07.2012.
Poslije mise pod stijenom,sv.Ane na Vidoševičima i mise na Paljikama veliki tjedan u župi Ovćarevo završen je sa mladom misom fra Miroslava -Mitka Jonjića.Nekoliko tisuća vjernika iz cijele župe Ovčarevo okolnih župa,Turbeta,Potkraja, Travnika ,cijele srednje Bosne,Hrvatske .Evrope i skoro ćitavoga svijeta imalo je tu sreću da bude na mladoj misi fra Miroslava.Poslije mlade mise svi gosti su pozvani pod šator koji je bio tako veliki da je mogao primiti skoro 2000 osoba.
Za poslugu su se pobrinuli mladi iz župe Ovćarevo na ćemu im ćestitamo jer nisu dozvolili da bude nitko gladan niti žedan.
Za dobro raspoloženje su se pobrinula grupa Exponent a kada se pojavio legenda Mate Bulić veselju nije bilo kraja.Cijeli program pod šatorom vodio je uspješno fra Josip Tomas.
Ostalo se do kasnih većernih sati.
Fra Miroslavu čestitamo još jednom kao i njegovoj majci i cjelokupnoj rodbini.
Pozdrav svima ma gdje god bili.

FRA MIROSLAV PRIMA BLAGOSLOV OD MAJKE SLAVICE.
Fra Miroslav Jonjić – sin † Zdravka i Slavice r. Babić, rođen 1987. u Travniku, župa Ovčarevo. Član je Franjevačke provincije Bosna Srebrena. Svećeničko ređenje: 29. lipnja u Sarajevu. Mlada misa: 29. srpnja u Ovčarevu.
Slavica Jonjič rođena Babić kći od Mare i Alojzije(pok)Babić iz Paklareva.

<br

Sarajevo - Od svetkovine sv. Petra i Pavla franjevačka provincija Bosna Srebrena bogatija je za devet novih svećenika franjevaca. Našoj zajednici uvijek je velika radost i čast kad netko od naše subraće biva zaređen za đakona ili svećenika. Svećenik je vieliki dar narodu Božjemu, stoga je potrebno za taj dar zahvaljivati, ali i moliti za svećenika da bude ustrajan i dosljedan u svom zvanju.

<br <br <br <br <br <br <br <br <br <br <br


MISA.


KOLO POSLIJE MLADE MISE.


DOLAZAK FRA.MIROSLAVA MIROSLAVA POD ŠATOR MEĐU UZVANIKE,I PROLAZAK KROZ ŠPALIR KOJI SU NAPRAVILI MLADI OVČAREVSKE ŽUPE I SVIMA NJIMA JOŠ JEDNOM ČESTITAMO NA DOBROJ ORGANIZACIJI.



MATE BULIĆ JE SA SVOJIM NASTUPOM ODUŠEVIO SVE GOSTE.





A mnogi su željeli da imaju uspomenu sa Matom Bulićem.

<br <br <br <br <br <br


Ovu prelijepu pjesmu napisala je Ivanka Janković(bukovićka).
Pjesmu je pročitala pod šatorom. za sve nazoćne a posebno za njenoga rođaka fra Miroslava. Kako nismo uspjeli da je snimimo evo donosimo trekst ove jako lijepe pjesme,u kojoj je sadršana naša prošlost,sadašnjost i budućnost.
Hvala Ivanka.

U MOM RODNOM KRAJU.

Što godinama hranila je naše stare
samo svojim plodom, bez dinara i bez pare,
neorana osta naša njiva
neobrana lomi nam se šljiva
što kad prođe kroz kazan
nemoš ostat prazan
kapljica sveta ta
što sve boli lije i u mom rodnom kraju
hrana za dušu i tjelo i merak za raju.

Sad nekima i kamenje iznad grobova smeta
samo što ime na njemu je drugo
treba ga uklonit sa ovoga svijeta izbrisat mu svaki trag
bez razmišljanja da i on nekome je drag.
Ali ti bezdušnici samo vide svoje egoisti
ni svijesni nisu da pred bogom svi smo mi isti.

Dok grobovi naši vape
a kuće nam prazne zjape
pojedine bez prozora i bez vrata
mnoge bez oca majke bez sestre i brata.
Stoje zidovi tako sami i pusti
a svaki bi imao puno toga da izusti.
Pamte oni puno tuge radosti i smijeha
pa i tog slatkog istocnoga grijeha
gdje se iz ljubavi rađala ljubav zajedništvo i poštenje
kad svaki komšija bi bio pozvan na krštenje.

Danas zidovi samo stoje zarasli u polje ruža
što cijelim krajem opojni miris njihov se pruža
podivljale jadne pune žbunja i trnja
sudbina im nemož bit crnja.

Kad sam tu ublizini to trnje postaje pitomo i meko
kao da mi veli natebe sam ćeko
kao da mi veli đesi bolan tako dugo
o radosti moja moja tugo.

Baš kao i ove ruže
naši stari,sami sa sobom se druže
često bolesni i sami sebi prepušteni
od svih zaboravljeni i napušteni
željno išćekujuć taj da,
kad nam mogu kazat đesi bolan.
Jer sami liježu i sami se bude
kad doćekaju novi dan i sami se sebi čude.
ko godina dug im dan
noću nedolazi san
srce im od straha lupa
šta ako neko na vrata zalupa.

Nebijaše oni uvjek sami
njihovi najmiliji tamo su negdje vani
ostaviše svoju rodnu grudu
da tamo negdje sretniji budu.

I oni su kao cvijeće
koje nikad u potpunosti primiti se neće
uvijek traže grumen svoje njive
i grančicu svoje šljive
kao i onaj miris i ružinu ljepotu
da im bude lakše u životu.


Tako su svi osuđeni na neku tugu
u najbližem obiteljskom krugu.

Volim tu grudu, njivu i šljivu i brdo iznad moje kuće
što me uvijek sebi vuće.

Volim tu zemlju napaćenu i ponosnu,
volim otići u Bosnu.

Volim tog našeg čovjeka po svojoj prirodi dosta jednostavan
rađa se samo tu i niko mu nije ravan.

Mnogi danas nažalost drukčije to vide
i onoga svoga pomalo se stide
roda bosanskohrvatskoga.

Govor njihov bolan često ih odaje
da iz Bosne je on se poznaje.

Pa ako ćemo i po onoj božijoj
sad dobro me čuj


SVOJE VOLI, A TUĐE POŠTUJ


Ivanka Janković (bukovićka)


Poštovani posjetioci bloga sa ovom prelijepom pjesmom završili smo ovaj post o mladoj misi fra Miroslava Jonjića,kojemu još jednom od srca ćsetitamo a sve vas molimo da se molite za redovnička zvanja.
Pozdrav svima ma gdje god bili.



Post je objavljen 16.09.2012. u 16:29 sati.