I kada sam u Češkoj mislim na rodni otok, na rodni grad. Dva dana provedena u Češkoj u gradu Lovosice, gdje je moj Zamet odigrao svoju međunarodnu utakmicu Kup EHF-a, potaklo me da još više mislim na svoj otok i svoj grad.
Po dolasku doma na portalu PPS pročitam vijest da su mome gradu u posjete stigli prijatelji iz češkog grada Slavkova pored Brna. Kroz Brno sam prošao i na trenutak zastao u dolasku, i u odlasku iz Češke u tom drugom gradu po veličini u Češkoj, ali mi nije ostalo u pamćenju da sam vidio bilo kakav putokaz za Slavkov. Google Earth je zakon za te stvari, pa odmah primjećujem da Slavkov i nije baš tako blizu Brna. Dobro, pustimo to neka naši dragi prijatelji Česi uživaju u ljepotama mojeg grada. Ljeto se produljilo. More je još uvijek toplo za kupanje. Ako ih se još uspije provoziti po paškoj vali, eto im radosti i veselja, sreće i lijepih uspomena za cijeli život. Grad Pag im može štošta ponuditi, od kulturnih vrijednosti, od urbanizma (ne Vodice, ono je kulturocid), pa do drugih znamenitosti, da se uvijek ne ponavljamo.
Dali bih ja to isto mogao kazati za Lovosice?! Autoput od Brna do Praga je nešto što se opisati nemože. Više osjećaj da se voziš vlakom nego autobusom. Preživjeli smo tih dvjestotinjak kilometara i stigli u naše odredište.
Lovosice su istaknuti industrijski gradić (proizvodnja umjetnih gnojiva i prehrambena industrija), od desetak tisuća stanovnika, jedna urbana sredina, koja je svoj pun napredak doživjela u demokratskim promjenama. Leži na samoj rijeci Lable (Elbe) i riječna je luka. Obnovili su fasade i kulturne vrijednosti, za spomenuti je Renesansni zamak iz 2. polovice 16. stoljeća, Barokni hram sv.Vaclava iz 1745, Budove nove radionice, zgrada koja dominira gradskim trgom.
Kratko vrijeme koliko smo imali za šetnju, a to je bilo svega dva sata, sve spomenuto se nalazi u strogom centru, gdje smo i odsjeli. Osjeti se da se u nekim odrednicama nisu riješili starog sustava, pa tako niti jedan dućan u subotu nije radio preko 10 sati, čak su i kafići bili zatvoreni. Očito da je turizam ona grana djelatnosti koja ih previše ne interesira. Šteta. Uspjeli smo naći jedan pub gdje smo popili i to čuveno češko pivo, da nebi bilo da smo bili u Češku, a pivo nismo ni okusili.
Za zadnjeg boravka u Pagu, barba Ivo Madona mi je pričao u jednoj nevezanoj priči, prodavajući sir gore na "vidikovcu", da je na milione fotografije grada Paga otišlo u svijet.
Ja sam evo sa svojim aparatom zabilježio nešto malo od tog češkog grada, i vjerujem da na milione fotografije iz Lovosica, za razliku od Paga nije otišlo u svijet. Kada bismo još imali dio češkog mentaliteta za očuvanje svih vrijednosti, gdje bi nam bio kraj?
Post je objavljen 10.09.2012. u 18:12 sati.