U najgorim trenucima u životu, ja posežem za kuharicama. Što su bolje ilustrirane, to bolje, mada nisam izbirljiva. Naime, kad se najgore osjećam, kad mi je mozak umoran i kad ništa ne ide kako treba, nalazim nevjerojatnu i začudnu utjehu u činjenici da je dovoljno samo slijediti napisani recept da bi se dogodilo kuhinjsko čudo (iako mi nisu strane niti kuhinjske katastrofe, unatoč tome što sam slijedila takozvani recept). Ima nešto utješno u tome da će se uvijek kad stavite kvasac u toplo mlijeko, a potom zamijesite tijesto, to tijesto narasti. Stoga, da, doma imam desetak kuharica u kojima uživam kad mi je najgore u životu, iako ne nužno uvijek i kuhajući, ponekad mi bude dovoljno i samo ih listati.
Crickova „Kafkina juha“ jedna je kuharica za moju zbirku, jer vjerujem da su svi recepti u njoj barem probavljivi. Ono što Crickove recepte razlikuje od ustaljenih recepata u drugim kuharicama, jest što ih on diktira iz usta nekolicine poznatih pisaca (iako sumnjam da se Kafka ubijao od miso-juhe). Pa će tako Raymond Chandler, poznati pisac krimića, glede janjetine od kopra reći sljedeće: