Marketing
Malo drugačiji dani :)
Kako sam i (ne)planirao, odrađujem i brzinski posjet metropoli. Obavio neke nužno dosadne papirologije ali i neke vizite koje su „neplanirano“ uletile u moj „planer“, svratio do ranča uzeti malo snage i vratiti potrošenu energiju, ali i pobrati svoj tutač jer je, zbog povećanja ekipe ali i sve češćeg „vikendaškog ataka“ nedostatak u prijevoznim sredstvima... krenuli smo ranom zorom ... Mladen je imao neke obveze ali i ja sam u neko „pristojno“ vrijeme trebao osvanuti na nekim zakazanim pretragama... nevjerojatno je kako je lijepo voziti po „praznom“ gradu... doista se osjeća da je vrijeme godišnjih i nekad nepregledne kolone zamijenjene su „brzom“ izmjenom na cesti.... oko pet smo se našli kod mene rezimirajući učinjeno i stvarajući plan za večer ali i sutrašnji dan u kojem sam trebao obaviti i jedan razgovor vezan uz, siguran sam, bivši posao – iako sile su neraskidive i nikako da me puste.....
Nakon tekme , u kojoj je Dinamo jedva prošao..., a koju ja, iskreno, nisam trebao niti gledati jer sam po Mladenovim komentarima bio „unutra“, uz laganu večericu dao mi je posljednje upute za razgovor koji predstoji.... pazio sam da zapamtim svaku riječ ali i da u glavi posložim kockice.... 
Svanulo je jutro koje će po mnogo čemu ostati zapisano u mom dnevniku....od nekih osobnih „zabrinutosti“, preko razgovora kojeg sam, po svemu, odredio upečatljivo... ( iako, nisam baš siguran kakav je na mene ostavio dojam) ... i, nakon kojeg sam, po ne znam koji put shvatio kako je okrutna životna arena u kojoj se pojedinci poigravaju ljudima... no, neki slatki osmijeh nadvio se na moje lice, neki je mir ušao u moju dušu kada sam vidio izbezumljena lica i čuo pitanje „vi to odbijate?!?! Pa što još tražite?!?!?!“ moj je odgovor bio vrlo kratak.... pustite me u ovom prelaznom roku 
rezultate njihovog vijećanja ću vidjeti, ali, jedno je sigurno.... sa ili bez „transfera“ ovaj je „prelazni rok“ moj! 
Pod dojmom i slatko gorkim okusom razgovora uputio sam se na dodatnu pretragu .... tlak i vrijeme mi baš nisu išli na ruku i dobio sam neke dodatne upute ali i savjete kako prebroditi vrijeme do konačnih odluka ( dakako, i neke nove lijekove..)... ali, bez obzira na njih ... uz još koji dan zadržavanja, neće mi puno „pokvariti“ ovo dugoo toploo ljeto... 
Obavili smo sve zadatke i nabavke i krenuli na ranč... pa ne mogu prozujati a da ne svratim i bacim pogled... da pogled....
odlučili smo u miru, bez prekidanja telefonima (cure, ma nejde to vas .. 
) i stalnim kontrolama provesti barem jedan dan uživajući malo i u kopnenim radostima a opet, napraviti i nešto korisno....
Pobrati plodove kojima ćemo, siguran sam, razveseliti ekipu (ako što od ovoga ostane... jer, otegnuo se naš boravak... mislim da ćemo stići i u „drugu“ berbu)
Pokušati sa nečim što u ovo doba još nisam radio... ubaciti drugu rundu graha....prvu sam spremio u led.... 
Uživati u odmoru, baš kako u njemu uživaju i „prirodni stanovnici“....
OPREZ! Slika uznemirujućeg sadržaja ( napomena za "mali suncokret" & Co. 
)
A onim „letećim“, konačno, počeo sam spremati i „zimnicu“ 
Brejknuli smo i jednom posjetom dragoj frendici u „malom gradu“, našli se na kavici ( dobro, ja sam ordinirao sok od brusnice 
), malo potrošili vrijeme, dogovorio neke pripreme za „oproštajni“ tulum i vratili se u oazu... pokušao sam malo kositi...ali, vrijeme mi baš nije naklonjeno – neka tlaka u zraku, mala nemoć, prikovali su me u kući prebirući i slažući razne vijke, matice ... za koje nikada nemam vremena.... kako nije bilo „ženskih ruku“ da nas ganjaju.... uvalili smo se u svoj ritam ... mocarela i paradajz glavna klopa.... dobro, i skuhali smo nešto... kavu ..... malo se ljutili gledajući naše cure kako imaju Brazilke a kako gube...., ali, uživali sutradan u pomalo čudnoj, ali ipak pobjedonosnoj tekmi protiv Grka u vaterpolu, u „gaženju“ Korejanaca u rukometu.... mislim da će i ovo vrijeme Olimpijskih igara dobro mi doći za ostvariti preporuke „mirovati, ne izlaziti“ ali... ne i za onaj dio... „ne se sekirati“.. kako god, vikend smo čist dobro nas dva solera proveli.... 
Ovaj mi se brzinski posjet otegnuo...ali, siguran sam (nadam se ).... neće dugo... peripetije, gužve, papirologije.. i ko zna što sve ne... može čekati.... i čini mi se da je vrijeme da skratim sve te njihove dvojbe, ostavim im vremena da razmisle, naročito nakon najnovijih pretraga, a ja da, mirno i s puno gušta, uživam i dalje u ovom toplom ljetu ... da toplom?? Pa u gradu je pravi kaos – jučer me skoro odnijelo kako je puhalo, a danas mi tlaka udara na srce kroz tjeme.. i sad ti budi normalan... pa kak? ... osim... osim.... da opet odem do plave oaze .. .sad sam se malo zelene nadisao, ponio u srcu i mislima.... i... prijatelju... mislim da je vrijeme.... idemo li sutra?? 
Post je objavljen 30.07.2012. u 22:54 sati.