Marketing
"Brejk" vikend na kopnu :)
Spomenuo sam da sam jedan vikend uzeo „brejk“ i, nenadano, završio na kopnu. Kako sam morao na kontrolu kljuke sve je bilo podređeno tom trenutku i, cijela je ekipa odlučila provesti jedan vikend na kopnu. Ne, nije im dojadilo more ( a kome i bi?) nego su, kao moralna, a pokazalo se i dobro fizička, potpora htjeli sa mnom podijeliti radost susreta sa „malo“ zaraslim rančom. Iskreno, nakon onih temperatura sam kaj me šlag ni trefil kad sam videl kolika je trava...ali, ujedno je i mali osmijeh zatitrao jer, znao sam, ako je trava tako narasla i biljkice bi trebale biti u dobrom stanju.... 
Pri samom pogledu na cvijeće neki posebni osjećaji, posebna toplina ovladali su mojim tijelom.... smiješak za noćne frajle, ruže, suncokret...a ujutro u me iznenadili prkosi koji kao da su prkosili ovim temperaturama i pokazali se u punom sjaju... jedino, rano liježu i oko podneva sklapaju svoje latice i odlaze na počinak....
S terase sam vidio da mi se paradajzići smješe i kao da su pocrvenili od sunca... samo da i njih ne napadne alergija....
Krenuo sam u obilazak.....
Pogled na tikvice koje su malo „prerasle“ odmah su dale svima ideju..... radimo „tikvenjaču“.... 
Naravno, nabavio sam i sireka .... malo pomogao.... Cure su smotale i pazile na ostatak procedure....
Dok smo se Mladen i ja borili sa kosilicama.... ne, ne želim uopće komentirati...ali, priznajem, ma kako je trampav pokosio je sve oko kuće...a ja... ja sam se bacio na „livadu“.... 
U vrtu me dočekalo predivno iznenađenje... pobro sam preostali grašak – dio smo uzeli na more za riži biži ( mali se Pomorac „guši“ u njemu) a ostatak sam spremio u škrinjicu; mahune nisu htjeli nositi pa sam, prvu berbu, stavio za društvo graškiću u led; kelj koji kao da je „poludio“ dok me nije bilo, bratski smo podijelili – more i škrinja su dobitnici.... paprike.. ubrali smo koju za salaticu, malo radića, zelene salate – i bome smo punu vreću tih delicija spremili za more ( a kad nas ima a bome i salatu uništavamo u nenormalnim količinama)...
Malo smo opljevili vrt ( doduše, tu baš nisam imao neku pomoć) ali je bilo neopisivo zadovoljstvo uživati u procvalim patliđanima, grahu koji se lijepo puni, mahunama koje rastu a još uvijek i cvjetaju.....
Naravno da sam pokušao zabušavati... na lepo pokošenu travicu, malo dalje Mladenu od dohvata, sel sam si na travicu i užival u cvetekima koje je namjerno zaobišo ( i onda nek veli da i on nije romantičar u duši)... i dok sam ih gledao i razmišljao o ko zna čemu, začuo sam Tihanin glas..... „voli ili ne voli?“ nasmijao sam se... ne, nisam trgao latice, ali... mogao bi probati.... i dok je ona malo prisjela na travu odgovorio sam joj... „ma šteta ih je trgati kad ih je već papak preskočio...ali, znam, ja volim za oboje..“ nasmijali smo se...a ona, onako nježno i brižno kako zna, nastavila je...“super, ako ti voliš za oboje... onda diži dupe i prestani sanjariti.. primi se posla... vrijeme curi....“ 
ah.... ništa od sanjarenja.... no, kako god, malo smo sve doveli u red... dobro zalili ( sva sreća, bačve su bile pune), malo se nauživali a bome i naigrali... čak smo i badminton uspjeli odigrati – pravi mali turnir...i ne, ne bum reko ko je pobijedio jer bu joj perje naraslo.... bravo Ivana, tak sam te učil igrati 
Kontrola, uz sve peripetije, čekanja... prošla je sa novim uputama i dodatnim mjerama opreza..ali, sve u svemu... dobro.... planirani sok ipak nismo popili ( sad bi Mladen reko... slabo planiraš prijatelju) ali smo se sretno vratili na more u nove avanture koje nikako ne stignem ni nabrojati...jer, dok ja prebirem po prošlim.... dani neponovljivo „bježe“...ali, skupljam ja materijal, skupljam...dok neki skupljaju školjkice, kamenčiće...... 
ovaj sam spotić prije dvije godine slago tu negdje u blizini..... i nekako sam ga se sjetio....
Post je objavljen 12.07.2012. u 22:10 sati.