Pregled posta

moji ljubimci :)

Vrijeme sa dvije ruke doista prolazi brzo. Puno je „zaostataka“, narasle trave, „podivljalog“ vrta.... i, sad bi mi dobro došla još jedna ruka... makar u gipsu... no, šalu na stranu, ovo promjenjivo vrijeme pogoduje izraslinama svih vrsta... pa i travi koju volim ...ali, lijepo podšišanu...što znači, košenje je jedna od aktivnosti koja me okupirala...

Znam, znam da sam već dosadio svojim biljkama zato ću ovaj puta više pažnje posvetiti životinjicama koje, zajedno sa mnom, uživaju u ovom predivnom okruženju.... vjeverice sam nedugo podijelio s vama i, moram priznati, ne napuštaju me... doduše, sad kao da slute da ih hoću sliknuti pa se pojave kad sam bez aparata...ali, dobro, neka one uživaju .. a uživam i ja.... zeko koji me prije par dana dobrano prestrašio svojim trkom ( nisam siguran ko se koga uplašio) nije mi dozvolio da se snađem a kamoli da ga ovjekovječim.. no, bio je predivan i... brz ... i, povremeno se pokaže... na pristojnoj udaljenosti... tek toliko da provjeri kakvo je stanje u njegovom vrtu i da li „zrak čist“ na putu do zelja

No, ako mi je zeko pobjego... ako se vjeverice više ne daju slikati, ima nešto što mi se često pojavljuje, pa sam, ipak, uspio i neke „primjerke“ ovjekovječiti....

ako ste mislili da je kornjača spora...eeee... tu ste se prevarili... ovu brzicu sam lovio po travi sve dok nije shvatila da nije moj plijen... a tada smo se i poigrali travkom, sva mi se pokazivala kako je lijepa...








i, kad sam joj dosadio.... kao da je mahnula repićem i... otišla svojoj ekipi....




konačno sam, malo primio se flakserice i radio čistac sa poprilično naraslom travom... toliko sam to trampavo radio ( nisam još čitav sa rukom) da sam čuo smijeh koji je dolazio... kao iz trave...bacio sam pogled u tom pravcu ... i ugledao plavušu koja se, iako stidljivo, podrugivala mom novoprimjenjenom načinu košenja...




i kada sam započeo razgovor s njom, pitao ju što je smiješno? Zar joj nije ljepše kad je pokošeno? ...ona se, vrlo ponosno, pokazala u cijeloj svojoj ljepoti i veličini..... kao da zna da volim plavooke... prešetavala se ko na modnoj pisti... dok nešto nije zašuškalo u travi ... bit će... uplašila se da ju dragi ne vidi kako baca oko....( a je baš našla na koga...)





Moji pjevači koji me često raspolože, ali i noću bude, ponosno su na svojim mjestima, poveli jednu, meni doduše nepoznatu, ali predivnu pjesmu.... uživao sam u njihovom pjevu koji je razbio neku čudnu tišinu....










I dok sam krenuo nešto popiti na putu mi se ispriječila prvo jedna šarenica....




A onda i druga... koja, kao da je po pravilu „pogledaj lijevo, pogledaj desno“ prelazila meni ispred puta....




Mirno sam ih zaobišao i krenuo dalje...svojim poslom....

No, jedno od najvećih iznenađenja dogodio se kad sam krenuo sam u svoju „kutijicu za sitniš“ baciti neke otpale grančice s voćaka... taman da ću ubaciti grančice.. kad... susret s drugom plavookom... poprilična stasa a bome i proporcija.... iznenadila me ali mi se čini da je i sama bila iznenađena... kao da se pitala...“pa kak me je videl?“




malo sam izvadio drvca i granje....malo smo se gledali, ona se namještala i pozirala kao prava....




i kad smo završili foto session, primio sam kutiju sa poprilično ispruženim rukama (i, iako su mi ruke duge, požalio sam što nisu još duže) i krenuo prema kraju svoje livade... nešto mi se meškoljila i samo sam se bojao da ne izviri i pogleda kud ide.... došavši do kraja... spustio sam kutiju, polegnuo ju.... a ova je vitka plavooka bezbrižno krenula u osvajanje novih teritorija...i, kao da mi je i ona mahnula...“srest ćemo se opet“... ma... ne sumnjam uopće... iako ti rodbina još nije uletila u moju garažu znam... znam da ćete se već useliti u nju....


I sve je to začinio barem jedan leptirko koji je ostao dovoljno miran da uspijem ovjekovječiti njegovo prisustvo... lani ih je bilo tek ponekad i pokoji... ali, ove godine, ima ih već u svim bojama i, siguran sam... ovo je tek prvi u nizu koji mi se „dao“ sliknuti...




ipak, ne mogu, barem malo, osvježiti i pokojim cvijetom ovaj post....







i malim sitnim cvjetićima za dragu Valcer kojoj su se tako dopali ( ovi su novonikli u novim bojama)





i, iako doista bezbrižno provodim dane, uvijek se pojave neke zavrzlame i „potrebe“ koje, za sada, uspješno rješavam uz pomoć dragih prijatelja... jer nekako... ulijenio sam se.... a zapravo.. samo uživam u predivnoj prirodi, sa konačno lijepim vremenom...i, konačno, polako ali sigurno, realiziram svoj davno planirani „parkić“




Post je objavljen 17.06.2012. u 23:34 sati.