Marketing
jesam ga :)
Jupi... konačno sam se riješio gipsa... neko zatezalo koje su mi na još tjedan dana omotali oko ruke znak je da stvari dobro odvijaju i da lom zacjeljuje – iako, kao laik, pitam se ... kaj je to zacjeljivalo kad je lom bez pomaka? Kak bez? Pa ja sam se poprilično pomaknul 
I, ma kako neki šugav dan, tlak, sunce, oblaci, vjetar, kiša ipak sam ispunjen i sretan – a kako ne bi bio... osim što sam se riješio ove teške „priraslice“ konačno sam se našao i sa svojim curama ... nakon duuugggooo vremena ... nakon prethodnih rošada, ali i ovih posljednjih, stvarno su nas razbacali na sve strane pa i mjesto druženja više nije „staro“ nego neko, svima na pola puta... a meni? Ma ko pita mene, i tako sam proleter u prolazu i nemam više mjesto boravka, kaj boravka.... ( barem ne u firmi). Iskreno, očekivale su da ću se predomisliti kao nekoliko puta do sada...ali, ovaj sam puta ustrajan ( doduše, iskreno, motivacija je „jaka“ 
).. a kako i ne bi kad su mi se sve kockice posložile da bolje ne može... iako sam godišnji planirao krajem sedmog, početkom osmog.... sve je ispalo da bolje ne može – godišnji, ili ma kako to nazvali, trajat će do rujna – listopada, uz tek povremene obavezne kontrole i obavljanje nekih administratativnih zavrzlama... ma ne, nema tu problema samo moram malo „šetati“ po institucijama .... ali, sve je to jedno novo iskustvo kojeg nekada treba probati. Mislim da ću ove godine nadoknaditi sva propuštena ljenčarenja, godišnje odmore i, napunjen i odmoren, krenuti u osvajanje novih teritorija .. poslovnih, dakako.... iskreno, veselim se jako...ali, više me veseli ovo, nakon puno godina, bezbrižno ljetovanje. Kako više nisam ničim vezan za jedno mjesto, prilika je, konačno, obići i neke rođake, prijatelje, za koje nikada sastaviti dva dana u komadu...i mislim da će ovo biti ljeto za pamćenje... samo da još do kraja poravnamo ruku i da se mogu početi koristiti limenim ljubimcem.... naravno, često ćemo se vraćati u našu oazu u kojoj nikakve nevere ne mogu pokvariti pogled, ohladiti srce... a i moram povremeno provjeriti da li mi je zeko koji me dobrano u petak prestrašio ostavio koji list zelja i ostale zelenjave.... 
Da li se mahune graška pune – da ne okasnim na berbu 
Kako napreduju bebe tikvice – jedva čekam pohane... 
A i paradajzić, koji je poprilično već napunio grane, čeka konačno malo sunca....a ja...ja čekam njegovo crvenilo 
Istina, ovo sam vrijeme, baš kao i moj zeko u vrtu, uživao u salati, zelju, kelju..., i, konačno, nakon dugo vremena zdravo jeo više dana u nizu.... doduše, moram priznati, vratolomija je raditi klopu jednom rukom pomažući si tek malo prstima desne za pridržati neke stvari...ali, zato je svaki obrok bio sladak i ispunjen nekim posebnim zadovoljstvom .... pa čak ni dosta loše vrijeme, česte grmljavine, kiša, nisu mi mogle skinuti osmjeh ispunjen predivnim ružama koje kao da znaju kako su lijepe... malo se „šepure“... i, iako ih kiša neprestano pere i umiva sjaje posebnim sjajem i toplinom.... baš kako se i ja osjećam nakon današnjeg dana.... ali i svih ovih dana.... a kako stvari stoje, mislim da ću se previše raspustiti s ovim „slobodnim“ vremenom..... 
Mirišu i cvatu 
Post je objavljen 04.06.2012. u 21:31 sati.