don't ever tell anybody anything
ej izgubljeni dječaci, opet sam uradila grešku
opet sam vam se nadala
opet sam napala
vaše planove
htjela protiv onog
zbog čeg vas i volim
*
vi s kojima je sve kratko i nestabilno i ne jamčite ništa, a čitavo ste to vrijeme
mirni
sami sa sobom
vi kojima je ostalo neko ravničarsko razvlačenje u glasu
i puni džepovi priča
o magičnim biljkama, o večerama s izdajicama i o obiteljskim dramama
(a sve to za neko dobro,
za ovo dobro, tu šta je pred vama)
i ona o nebu koje je na sred rijeke postalo čisto
svjetlo milijun zvijezda
*
vi koji ste si je okej
koji brijete na snove i droge
i sve kužite
vi s kojima sam jedne večeri
bila na mississipiju, kad smo pecali ogromni mjesec i ko školski drugovi
kužili se do kosti,
i odonda ne spavam kako treba
a vi ste shvatili
i na vrijeme se povlačite
vas prate
ljutiti slonovi koji ne znaju
treba li se vratiti krdu
vi koji u ruksaku
furate demone
*
vi s kojima ostajem
bez ijednog asa u rukavu
vi s kojima se
ne može živjeti
ej izgubljeni dječaci,
ne smijem nikad od vas više ništa
očekivati
jer vas ni nema
i ne možete postojati
za mene
kao što ne znam postoje li sva ona ravničarska sela
u kojima ionako
nema odjeka
*
sori, dječaku,
što te nisam prešutila
i nadam se da osim mene nema ranjenih
još se samo treba snaći,
kad se iznova raziđemo
prije vremena
i kad vučem noge, i praznina raste, i raste, i raste...
ali neka,
jebiga,
i can dream again
ti samo izdrži to što pišem
a to što pišem naplaćuje mi se stostruko
ako me jednom ne bude to je jer sam svu snagu ostavila
tu gdje sam pisala o ovom
ovom
čega nema
Post je objavljen 17.05.2012. u 00:33 sati.