Marketing
osvježenje...
Danima sam na ranču plesao indijanski ples dozivajuć kišu... teško mi je jednorukom zalijevati...i, očito sam ju uspio dozvati... iako sam svaki dan dao malo vodenog života svojim biljkama, ipak je kiša od jučer i noćas, pomogla mi u, trenutno, težim zadacima...ali i donijela malo osvježenje ... da malo... morao sam peć potkuriti...
Moram priznati, jedino što mi nedostaje u ovim danima na bolovanju je bolja veza neta na mom ranču... kako nemam običaj slušati vijesti malo se osjećam odsječen od svijeta...a nedostaje mi i ovaj kutak lijepe i iskrene riječi dragih prijatelja... jer, odustanem nakon što pet minuta učitava stranicu ( a ko ne bi) no, sad ću ja to nadoknaditi, koliko stignem, jer, ako bude sreće već sutra nakon kontrole i najvjerojatnijeg gipsa ( samo se nadam da nisam jače uneredio ruku 
) lovim „prijevoz“ na viksu. Još da je lijeva ruka u pitanju, bilo bi lakše ...ali, s desnom u gipsu ne mogu se nositi osim da nabavim auto sa desnom stranom volana i mjenjačem na lijevoj....i doslovno se „pravim Englezom“... 
No, kako god, ovo proteklo vrijeme donijelo je puno promjena u mom životu ( osim strgane ruke, odnosno, lakta) ali i još jednu potvrdu one narodne „svako zlo za jedno dobro“.... istina, bez tog sam lošeg i mogao...ali, da nije bilo njega ne bi se dogodilo ni ono dobro ... jedno predivno poznanstvo, koje, već sada sam dovoljno samouvjeren, prerast će u jedno drago prijateljstvo....
i opet sam na svojoj koži osjetio kako se s nekim ljudima možeš mimoilaziti na poslu, na nasipu, u gradu, a da ih, čak niti ne zamijetiš .. a onda, splet okolnosti ( i sad nek kažem da su loše...
) , dovede te do upoznavanja i...stvari same krenu...a neeee... nisam mislio na takve stvari...jer, zauzeta je i ni u primisli mi to nije bilo...ali, prijateljstvo, druženje, pa čak i pomoć koju mi je ponudila... nikad ne odbijam ( i ne, nisam se „zbližio“ zbog te pomoći s njom....ali, dobro je došla)... o tom ću poznanstvu ali i prijateljstvu, uskoro malo na šire...jer, zaslužuje taj dio, kao i svaka životna priča, svoj uvod, zaplet i rasplet...a kraj... njega, koliko sada osjetim, neće biti.... doduše, povući će ova životna istina neke „krajeve“ ali... rekoh, o tome ću jednom zgodom, kada sve „sjedne“ na svoje... i, iako zahvalio sam osobi koja je „krivac“ tom poznanstvu, učinit ću to još jednom, na vrlo osebujan način ...... doduše, druga strana je, kako to uvijek biva, na čudan način saznala kako „prijatelji“ iz okoline skrbe o njoj.... i, koliko sam ju upoznao, ne želim ni pomisliti kakav će njezi način „zahvalnosti“ biti... 
Kako sam malo hendikepiran jer, osim ruke koju sam prepolovio, poprilično sam natukao i nogu a bome i kuk – a dobro sam i prošao obzirom da sam letio s lojtre ( bolje da nisam očitavao brojilo, mislim da bi me jeftinije došlo platiti veću cijenu struje) i teško je s jednom rukom, makar i lijevom koju ja jako volim i s kojom se bolje služim nego desnom, uživati u radovima u vrtu.... ali, koliko god trampavo i sporo, očito je da biljke osjete moju privrženost i vraćaju mi svojim napretkom..istina, ovih sam dana puno s njima pa sam im možda i dosadio svojim stalnim prisustvom...... 
( koliko god se približio, vjerujte, teško je slikati jednom rukom, naročito stoga što su aparati rađeni za dešnjake....a trenutno sam.... i jedino.... ljevak)
Procvali grašak
Paprika....
Paradajz....
Bit će konačno i jabuka za ocat
A da je mom peršinu lijepo pokazuje i ovaj zaljubljeni par kojeg ni ja nisam zbunio kada sam isti brao....
I kako vremena u prethodnim danima bijaše na pretek za voajere ( vidi se i na gornjoj slici) tako sam i „nanjušio“ krticu i njezin pohod... doduše, lakše bi bilo i ljepše da sam mogao s dvije ruke i normalno „okidati“ ali.... rezultat je očit..
Ostaje još sutrašnje skidanje longete i nadanje da nisam dodatno sredio ruku.... obzirom da nisam, prema naputku, mirovao....i gipsaona..... a onda, hvatanje nekog od prijatelja da me „prebaci“ do ranča....i, haj lajf na duže.... 
Post je objavljen 13.05.2012. u 16:55 sati.