Mogla bih, i baš sve to, da.
I žao mi je, ne znam što se sada iznjedrilo,
tek jest to što pokrećem i zaustavljam kao da se igram vode,
kao da se privijam uz stijenke nečega što je živo i misli i stoji iznad mene,
kao da traje.
I onda spojiš te dvije usamljenosti u jednu jednostavnu kretnju,
probudiš jasnoću plutanja,
mekano je, čini ti se,
kao da se diše unatoč svemu. Da, tako ti se čini.
Jesi li to tada ti?
Post je objavljen 09.04.2012. u 00:00 sati.