Marketing
BLAGDAN BLAGOVIJESTI - KOLUDRAŠKA CRIKVA
Kada bi se provela anketa među građane Paga, kome je posvećena koludraška crikva?, siguran sam da mnogi pažani nebi znali odgovoriti na ovo pitanje. Nebi im trebalo niti zamjeriti, jer je ona za pažane, uvijek "Koludraška crikva".
U gradu Pagu uključujući i Stari Grad, tri velebne crkve posvećene su Mariji, Majci Božjoj. Vela crkva u gradu Pagu i crkva u Starom Gradu posvećene su: "Uznesenju Blažene Djevice Marije na nebu", a koludraška crkva posvećena je: "Blagovijesti ili Marijinom navještenju".
Tim je velikim događajem anđeo Gabriel po volji Gospodnjoj, navijestio Djevici Mariji da će po Duhu Svetom začeti i za spasenje ljudi roditi Sina Božjega. Marija je rekla Bogu "DA" i s ljubavlju primila Krista u svoje krilo.
Danas je blagdan Blagovijesti koji je i Marijin blagdan. Vjera je dar Božiji, pa se i mi često zajedno sa Marijom, koja nam pokazuje kako treba slijediti Krista, začudimo kakav bi to pozdrav bio, kakav bi to poziv bio, kojim i nas zajedno sa Marijom Bog pozdravlja i poziva. "Zdravo milosti puna!"
Kako je Veliki Papa Ivan Pavo II govorio o blagdanu Marijina navještenja:
-Povijest "lijepe ljubavi" započinje Navještenjem, onim divnim riječima koje je anđeo uputio Mariji pozvanoj da postane Majka Sina Božjega. Po Marijinu "da", onaj koji je "Bog od Boga i Svjetlo od svjetla" postaje sinom čovječjim; Marija je njegova Majka, ne prestajući biti djevicom koja "ne poznaje muža". Kao Majka-Djevica Marija postaje Majka lijepe ljubavi. Ta je istina otkrivena već u riječima Arkanđela Gabrijela, ali će se njezino puno značenje potvrđivati i produbljivati postupno kako Marija bude slijedila Sina na putu vjere.
Toliko o samom blagdanu kojeg će danas naše koludrice slaviti.
Puno je tekstova i znanstvenih radova napisano o "Koludraškoj crikvi", na koncu naše paške koludrice imaju i svoj portal www.benedictus.hr , na kojem se mogu pronaći svi podaci vezano za njihov rad i djelovanje, ali nebi bilo za gore čitatelje ovog bloga, u kratko podsjetiti kako ona izgleda i što posjeduje od kulturnog dobra, a posjeduje jako puno za pašku povijest.
KOLUDRAŠKA CRKVA
Unutrašnji prostor raščlanjuju apsida i dvije pobočne kapele,tako da crkva poprima oblik latinskog križa. Dugačka je 15.90, široka 6.25 i visoka 6.55 metara. Uz crkvu je samostan redovnica sv.Margarite Djevice i Mučenice, kojeg se kao spomen na stari samostan i crkvu u Starom Gradu prenjele redovnice Benediktinke koje djeluju u skladu s pravilom sv.Benedikta “Ora et labora” -“Moli i radi” i koje kada jednom uđu u samostan nikada više nisu izlaze vani. Danas je klauzula nešto liberalnija i koludricama se u posebnim okolnostima dozvoljava da izađu iz samostanskih okvira. Koludrice su nakon stravičnog razaranja od strane Zadrana zadnje preselile iz Starog grada u grad Pag 1483.godine. Crkva i samostan smješteni su u najsjevernijem dijelu grada i skupa sa kulom “Skrivanato” čini jednu gradsku cijelinu.
Kapela sv.Nikole (danas Gospe od Milosrđa), je zamišljena kao mauzolej paške plemićke obitelji Mišolić koja je bila jedna od najvećih dobrotvora za preseljenje koludrica iz Starog grada. Kapela je djelo Jurja Dalmatinca, dok je grobnica u crveno-bijelom mramoru djelo Dalmatinčevog nećaka hvaranina Radmila Alegretija. Ploča je obrubljena gotičko-renesansnim listovima vinove loze, a na samoj ploči je grb obitelji Mišolić.
Sučelice se nalazi kapela sv.Benedikta. Dugačka je 3.70 m a široka 3.50 . Ovu je kapelu dao podići paški plemić Ivan Rudina. U oporuci godine 1493. on je svojim potomcima naredio da ga pokopaju u obiteljskoj grobnici koja se nalazi u toj kapeli, a oltar Rođenja Blažene Djevice vezao legatom misa. Oltar obitelji Rudina spominju i dvije apostolske vizitacije 1576. i 1603. godine. Godine 1626. na njegovu se mjestu nalazi oltar sv.Benedikta. Postojeći oltar, istog sveca, podignut je krajem 18.st. u baroknom slogu. Oltarna pala s likovima sv.Benedikta i sv.Skolastike zamijenjen je godine 1913. novom koju je naslikala Leni Zigler-Coschina.
U apsidi je glavni oltar Navještenja Marijina, koji je sa sadašnjim izgledom podignut u 13 stoljeću. Današnji oltar podignut je u 18.stoljeću. Do glavnog oltara nalazio se s ljeve strane otvor sa željeznim rešetkama za pričest koludrica. Obnovom crkve otvor se uklonio. Desno od glavnog oltara ulazi se u sakristiju.
Crkva je u više navrata popravljana. Godine 1981. izmjenjen je pod crkve koji je bio trošan. 1998. započela je temeljna obnova crkve i samostana koja je okončana 2002. i predana u ruke koludricama.
U samostanu se čuvaju vrijedni predmeti umjetničkog obrta i likovne umjetnosti, od kojih neki prelaze lokalne okvire i svrstavaju se u umjetnička djela šireg značaja. Zato sa pravom možemo kazati da su koludrice čuvarice paškog kulturnog i duhovnog života. Relikvijari, pokaznice, nekoliko moćnika, slike, knjige, skulpture i rukotvorine su gotovo svo blago koje koludrice čuvaju.
Svakako je za spomenuti da se u ovom samostanu čuva veoma dragocjena relikvija Muke Isususove - jedan trn sa krune kojom je bio naš Gospodin okrunjen prigodom svoje muke. Po kazivanju izvornih dokumenata Sveti Trn je u Pag donio fra Ivan Tutnić, koji je 1443. imenovan opatom benediktinske opatije sv.Petra. Najvećim svečanostima proslavljena je 500. obljetnica Svetih Moći 1935. godine. Svečanost je predvodio šibenski biskup i apostolski administrator dr. Jerolim Mileta, uz sudjelovanje brojnog svećenstva i mnoštva vjernika.
Dio pjesme koja je posvećena sv.Kruni govori:
O trnova kruno slavna
Naša diko štiti nas!
O svetinjo naša davna
Oku vjere divno l sjaš
Isusova kruno sveta
Častimo te dušom svom.
Silom čudne moći tvoje
Grad naš čuvaj brani nas
I mi ćemo hvale tvoje
Rado pjevat na vas glas.
Pred nama je najveći katolički blagdan Uskrs, pa je bilo vrijedno sjetiti se ovog dobra.
Koludrice su bile i odgajateljice i učiteljice. Besplatno su podučavale čitanju i pisanju, ručnim radovima, posebno čipkarstvu. Poznate paške čipke su i nastale u ovom samostanu. U ovom samostanu je pohranjeno bogatstvo duha paške povijesti a tu se od najranijih vremena govorilo Hrvatski, čak su se i dnevne molitve čitale Hrvatskim jezikom pa i u doba kad je Mletački lav, zamijenio Zadarsku strahovladu. Zato su Pažani posebno vezani za svoje koludrice.
Ono po čemu su koludrice posebno bile poznate, to su njihove delicije, koje su Pažani često nosili svojima u znak štovanja i time pridonjeli da koludrice postanu znane i izvan Paga.
“Baškotini ili Paškotini”,”Kolacići”,”Pandešpanj”,”Rafajoli” i “Štrike”
bili su nezamjenjivi dio svakog krštenja, krizme, pira, rođendana, velikih blagdana kao što su Božić i Uskrs ili neke druge svečanosti.
Te delicije su mogle duže trajati nego uobičajane slastice, uvijek su zadržavale isti okus a rađene su od dizanog tijesta. Pažani ih, ni danas neće htjeti ni umjeti zamijeniti ikakvim pecivom.
Nažalost stari se običaji polako gube, život i način života se mijenjaju, a ljudi rado prihvaćaju sve novo. U ime paškog indetiteta trebalo bi podržati koludrice i pomoći im da se očuvaju ove delicije i da budu dio turističke ponude grada Paga.
Premda su se koludrice odrekle javnog života nisu se odrekle svojeg djelovanja, znaju to Pažani pa su uz svesrdnu pomoć sudjelovali u temeljitoj obnovi crkve i samostana. Pažani bi trebali učiniti sve da se očuvano kulturno blago pristojno izloži i prezentira širokoj javnosti na dobrobit svih zaljubljenika u umjetnička djela, jednako onako kao i benediktinke u Zadru. Šest stoljeća su koludrice sa Pažanima i ostat će i dalje kao čuvarice paške posebnosti. Čipka i Baškotin samo su mali dio prepoznatljivih simbola koji vežu Pažane i njihove koludrice i izvan zidina grada.
Post je objavljen 24.03.2012. u 22:39 sati.