Nakon dosta vremena sam dan provela na Jarunu. Zvijezde mi nisu bile sklone ovaj vikend pa me nisu otpratile do mora, no ovako prekrasan dan trebalo je provesti uz vodu i sunce :-) pa na koji god način to bilo moguće.
Prije nego što se more uzburka od ljutnje, naglašavam da, uz dužno poštovanje i silnu ljubav koju osjećam prema svom rodnom gradu, more je ipak more, more je jedno.
No, vratimo se onome što zovu zagrebačko more. Dakle, nakon prve jutarnje kave u kvartskom kafiću, nakon obavljenog uviđaja u trenutnu situaciju i zaključka da je na zagrebačkim Ravnicama baš sve kao i bilo koje druge subote :-) krenule smo prema Jarunu, razdragane i vesele.
Zagrebačko jezero Jarun se sastoji od Velikog i Malog jezera i šest otoka. Nažalost ima previše onih koji ne bi znali nabrojati ni 6 jadranskih otoka dok pritom plaćaju putovanja po razno raznim zemljama kupajući se u tuđim morima. Samim time, zabranjeno je zamjerati onima koji možda ne znaju imena 6 otoka zagrebačkog Jaruna.
Dakle, imamo Otok Univerzijade (na čijem otvorenju sam kao klinka ponosno plesala u plavim treger hlačicama :-)), Otok Trešnjevka (na kojoj sam se sa 17 straaašno zaljubila u najzločestijeg dečka kojeg sam tada mogla naći a koji je sam za sebe vjerovao da izgleda kao Tom Cruise hahha), Otok Hrvatske mladeži, Otok divljine (plava laguna :-)), Otok veslača (hm ... hehe) i Otok ljubavi (da :-)).
Poplava 1964. je zapravo bila razlog gradnje nasipa uz Savu i tada je Jarun po prvi put odvojen od rijeke, nakon čega se dogodilo nešto doista lijepo za jedan grad: od močvare je s vremenom nastalo jezero koje je s vremenom postalo drago okupljalište Zagrepčana.
Lijepo je cijeli dan provesti u gotovo pa ritualnom prizivanju sunca i proljeća. Oduvijek sam govorila kako Dalmatinci u proljeće na terasama sa sunčanim naočalama kao da imaju ritual prizivanja ljeta. Tako smo danas i mi. Nekako smo sve brige ostavili po strani, i masovno prodisali, usporili smo pa nek nas brige prestignu i pričekaju u ponedjeljak spremne haha, ali mi smo danas odlučili pomalo :-) Dan nas je toplo grlio, zrak nas je svježinom umivao, sunce nas je hranilo, baš smo danas gušt za dušu i tijelo imali.
Osim beskonačno puno planova od kojih su se mnogi realizirali, no neki ipak nisu, a neki vjerojatno nikad ni neće, Jarun okružuju noćnih klubovi, krasi ga cijela lepeza rekreacijskih aktivnosti (jahanje, veslanje, odbojka, rukomet, rolanje ....), upotpunjuju ga restorani i ostali ugostiteljski objekti. Jezero je dobilo i svoje odavno niklo naselje, kao da mu ljudi udahnjuju život a on im uzvraća jednim mirnim zadovoljstvom i zdravim duhom kojeg tako često danas manjka. Osim mjesta za život i mjesta za izlaske, Jarun ima svoje plaže, svoje mostove, svoje ribe i svoje ptice.
Prijete mu planiranim gradnjama raznih urbanih vila i proširivanjem elitnih naselja na samo 2 minute od jezera, no doista se nadam da ćemo znati sačuvati smisao Jaruna i da ćemo znati njegovati titulu koju nosi već dugi niz godina: izvor mira i prirode jednog velikog grada.
Post je objavljen 25.02.2012. u 23:39 sati.