Marketing
Žene se igraju više od muškaraca
Pred par mjeseci sam opisao jednu od zgoda koja pruža dobar uvid u magičan život zgodne žene. Iako je fokus bio prvenstveno na pozornosti, i to vrlo površnoj pozornosti, kojom se zasipa takve žene, neizrečena poruka je također bila o moći. Veliki utjecaj donosi i velike prilike, kako i za upoznavanje tako i seksualne.
Čitatelj koji je nedavno postavio pitanje "Kako pretvoriti curu u rezervu?" je dobro uočio da "to cure redovito rade s muškima bez ikakve grižnje savjesti". Slijedilo je poprilično ljutih komentara o tome kako to nije istina, no moram se složiti s čitateljem: sasvim je u pravu. S velikom moći dolazi i velika odgovornost, a za taj dio mnogo mladih žena i nije baš zainteresirano, te će rado upotrijebiti to za malo uzbudljivog žongliranja, koje bi kod muškaraca bilo apsolutno neprihvatljivo ali za njih je logično. Ne krivim ih nimalo. Svatko tko je odrastao u takvom okruženju i od početka svog puberteta bio okružen gotovo neograničenim potencijalom bi smatrao da je normalno koristiti ga. 
Samo elitna manjina Alfa muškaraca, možda 5% muške populacije, je ikada iskusila isto. Imati više prijateljica s povlasticama, prijeći u drugu vezu samo par dana nakon prekida, žonglirati partnerima ovisno o svojim privatnim ukusima i promjenama raspoloženja, praktično neograničene prilike za nova upoznavanja - sve to ostaje potpuni mrak prosječnom muškarcu. Dapače, tijekom svojih neminovnih "suša", ne može niti zamisliti da takav svijet postoji, i da više nije vezan za bogatstvo kao što se inače misli.
Dobro poznat ali nikako tipičan predstavnik elitne manjine
Ovo je samo rekla kazala i moje iskustvo o tome će svatko shvatiti na svoj vlastiti način. Ali najuvjerljivi komad dokaza da nije sve kako se čini stiže iz istraživanja o prezentaciji broja seksualnih partnera:
U jednoj grupi, istraživači su stavili elektrode na ruke, nadlaktice i vratove sudionika, te je sudionicima rečeno da su spojeni na poligraf (detektor laži). Poligraf je u stvarnosti bio stari model koji nije zapravo radio, no sudionicima je rečeno da je poligraf dovoljno osjetljiv da se aktivira ako osjeti neiskrenost čak i u pisanju odgovora. Sudionici su zatim ostavljeni u sobi da ispune svoje upitnike.
Druga grupa je ispunjavala upitnike sama u sobi i rečeno im je da će njihovi odgovori biti sasvim anonimni.
Kod treće grupe, sudionicima je rečeno da će istraživač poslije pregledati njihove odgovore, i istraživač je sjedio odmah izvan sobe za testiranje s otvorenim vratima.
Općenito, istraživači su pronašli da žene koje su mislile da će njihove odgovore netko pregledati su davale odgovore za koje su mislile da će biti društveno prihvatljiviji, u odnosu na one prikopčane na detektor laži.
Na primjer, žene koje su mislile da će njihove odgovore netko pregledati su u prosjeku napisale da su imale 2.6 seksualnih partnera. Ali one koje su mislile da ih prati detektor laži su dale prosječan broj od 4.4 seksualna partnera. Žene koje nisu bile na poligrafu ali su imale privatnost dale su odgovore u sredini - u prosjeku 3.4 seksualna partnera.
Muški odgovori se nisu toliko razlikovali. Muškarci koji su mislili da su na poligrafu su u prosjeku napisali da su imali 4.0 seksualnih partnera, u usporedbi sa 3.7 za one koji su mislili da će njihove odgovore netko gledati.
Naravno, za sve to je opet bila kriva patrijarhija i društvo koje ženama stvara pritisak da će se osjećati loše ako budu iskrene. No dok nipošto ne želim tvrditi da sve žene imaju puno partnera ili lažu, mislim da i muškarci i žene imaju puno pogrešnih koncepcija o seksualnom ponašanju suprotnog spola.
Post je objavljen 21.02.2012. u 13:09 sati.