Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/smotani007

Marketing

Na Sleme, na Sleme, na Sleme..:)

Kako je bilo i u planu, današnji sam dan, nakon puno godina, posvetio Zagrebačkoj gori. Doduše, ne i samom vrhu Sljemenu, ali, svakako jednom predivnom dijelu Medvednice za koji me vežu moji davni „planinarski“ počeci. Godinama se nisam odvažio niti na tu, kako kažu najmanje zahtjevnu, stazu broj 13 zbog svojih problema s nogom i ostalim sitnicama... no, nakon, sada mogu sigurno reći, uspješnog tretmana kod dragog mi Kire, ovaj je, do prije par mjeseci pothvat za mene, danas bio, samo, malo jača šetnja.... istina, ne mogu reći da sada ne osjećam malo ugodnih bridenja u nogama...ali, to je normalno jer, ovaj dio mišića na njima odavno nije bio pod ovakvom „torturom“
Ujutro sam, uz kavicu malo prelistao novine na netu i pogled kroz prozor ukazivao je predivno vrijeme na našoj „gradskoj planini“.... no, malo kasnije, kao da mi se sakrila u oblacima ili magli...nisam bio siguran.... ali ubrzo je postalo jasno – magla se podigla i opet je pucao predivan pogled prema Medvedgradu.... krenuo sam preko Save po dio ekipe – jer, nepotrebno je da svako dolazi svojim autom pa smo...zbili redove... sunce koje me škakljalo dok sam prilazio autu obećavalo je lijep dan...i, počela je moja nova avantura... dok sam prelazio Savu ostao sam u šoku...s one strane – magla za poludit... ne vidim prst pred nosom...doduše, pri tom sam zaboravio skinuti sunčane naočale koje su mi do prije koju sekundu i te kako trebale...cool
Ovaj se dio ekipe skupio i vrlo živahno smo krenuli put Lagvića..... kako gužve po gradu još nije bilo brzo smo stigli do gore, i, malo dalje od crkve, prislonili auto....ostatak ekipe već je bio tu.... krenuli smo...





Stazu je još krajem 19. st. dao izgraditi grof Miroslav Kulmer kako bi njegova supruga mogla nesmetano uživati u predivnoj šumi . Vjerojatno kao i mi danas, šetala je sa svojim psićima koji su joj pravili društvo.... da, i mi smo imali tri mala slatka „krpelja“ koji su, poput pravih planinara, nestašno trčakarali malo naprijed, pa natrag, ma malo šuškanja po lišću od kojeg se naša najhrabrija Vestička stalno okretala s upitnikom Tko šuška??




Nakon nekog vremena dočekala nas je oaza bršljana – ti nametnici tako su lijepo srasli sa drvom da čine predivne „skulpture“ – iako, nisam siguran koliko to odgovara samom drveću, očito je, nekako su se dogovorili...i, u čast tog dogovora dali i malo prostora za malo odmorište.... koje, ipak, nismo još koristili...





Nakon Bršljanove oaze slijedi lijepi dio hrastove šume koja se pomlađuje




Potok Kraljevac neprestano je šumio, ali zbog niskog vodostaja nismo ga odmah vidjeli... nadam se samo da nije opet neka „Crna kraljica“ ( ne, ne, ne mislim tu na našu dragu Blogericu Crnu kraljicu već na, kako povijest pretpostavlja, Barbaru Celjsku, drugu ženu kralja Sigismunda-Žigmunda Luksemburškog ) umiješala svoje prste.....




Kao i uvijek, u prirodi mi oko zapne na male bespomoćne „zvijeri“... skoro sam stao na ovog mališana koji je, vrlo hrabro, kručio stazom br. 13... kada sam ga počeo „loviti“ fotoaparatom svi su se uskomešali i maleni je vrtirep bio podosta nestašan – nikako da mi se namijesti za pravu sliku kako bi otkrio da li je šumski miš ili šumska rokva– i za jedno i za drugo imam za i protiv... pa, neka bude, maskota staze br. 13... ( ja ipak glasam za miša – presudile su nogice i prsti, i njuškica wink)





Nakon malog zadržavanja sa ovim šumskim stvorom, sada s druge strane potoka




Nastavili smo svoj prvi ovogodošnji planinarski pohod... ( doduše, meni je prvi u nekoliko zadnjih godina)
Drvo iz kamena kao da pjeva jednu još nenapisanu pjesmu „i kamen je srce, zar ne?




I malo poučnog gradiva o stijeni iz koje raste ali i koja je i te kako dio našega grada....




Šuma i dalje odiše jednom predivnom tišinom




Tek ponekad ju poremeti lavina lišća koja se spušta sada praznim koritima pritoka potoku Kraljevac...






Preko ovog mostića može se do „Medvedgrada“...ali, to ćemo jednom drugom prilikom, nadam se, uskoro




U daljnjoj laganoj šetnji, uz puno šala, smijeha ali i uživanja u svojim mislima, tišini, prirodi



ugledao sam „kraj“ putovanja... Izletište „Kraljičin zdenac“ je na vidiku....






Kratka pauza, sokić, voda, i...povratak....



Vraćali smo se cestom jer je, sada već poprilično odmrznuta staza kroz šumu, bila sve skliskija...lako je bilo uz breg, ali, čini mi se da bi niz breg po tim klizalištima bilo malo naporno...a ponegdje čak i „opasno“ – mislim na onaj dio koji je malo doživio pomicanje tla – odron i potrebno je obilaznim putem ga obići ( naravno, mi smo išli „starom“ stazom i vrlo uspješno nadišli taj odron ) ..
Lagano spuštajući se uživali smo u pogledu, šumu potoka koji je i dalje, iako malen, glasno pjevaju spuštajući se u grad....



Skretanje za Medvedgrad ... to nam je slijedeći cilj... sada nekako mislim, za prvi put, bilo bi previše....





Neko planirano vrijeme prolaska staze je oko 60 minuta ( neki, planinarski kriteriji) ... mi smo ga prošli za dva sata – ali, iskreno, bez žurbe, sa zastajkivanjima, mojim stalnim zaostajanjem jer nešto moram sliknuti, igre sa malom šumskom maskotom.....povratak je bio brži što je i logično jer smo se kotrljali prema dolje .... 2.7 km staze po šumi i, vjerojatno nešto manje u povratku po cesti, sasvim je dobar učinak današnjeg dana ... jer, nije to šetnja po nasipu.....
I, još malo i domeka sam....

Iskreno, jedva sam čekao doći doma i skinuti dokoljenke... bilo mi je vruće a i malo odmora i koja cigareta ne bi škodila .... jer, izlet u prirodi, proveo sam bez jednog dima – i samo recite da nisam ekološki osvješten... nisam zagađivao našu predivnu tvornicu kisika....

Nakon klope malo sam prilegao, i, za svaki slučaj, navinul vuru na 19.30.. i, zadrijemao sam... samo ne znam što me probudilo.. dal vura ili grmljavina s Jaruna.... no, čim sam se pohvatal, setil sam se da Kinezi slave Kinesku Novu godinu – godinu Zmaja koja započinje 23.1. i u čiju čast je Kinesko veleposlanstvo organiziralo predivan vatromet....












Dragi Kinezi, sretna Vam Nova godina...godina Zmaja!

( i nadam se da je dost s pucanjem, da su sve Nove prošle... doduše, možda još pokoja grmljavina za neke naznake medalja...ali, o tom, potom.)


sutra, ( već danas ) referendum i uz malo odmora i neke lagane aktivnosti po stanu....




( znam koji mi je slijedeći spot.... thumbup )


Post je objavljen 22.01.2012. u 00:30 sati.