Uf, uf... ovaj tjedan mi je naporan.... u svakom pogledu... pa treba moći svaki drugi dan toliko trčati, skakati, padati... a onaj drugi .... plivati, tonuti, izranjati... sportski tjedan, čini mi se dosta uspješan... OK.. malo sam ljut na zadnju tekmu vaterpola...ali, treba znati podnijeti i poraz i u nastavku pokazati da mi možemo i bolje....
No, naravno, moja ljubav – rukomet je nešto što sam doista ovaj tjedan pratio sa velikim žarom.... i, priznajem, tek u trećoj, današnjoj tekmi, nisam zapalio onu previše.. nisam pojeo koji badem previše, kikiriki, kokice koje su u prethodnoj tekmi sa Slovencima završile na tepihu ( nisam kriv kaj mi je zdjela bila na putanji mog šuta ) .....kako god, sa tri pobjede smo lijepo startali i nadam se da se nećemo ugledati na Francuze kojima, čini mi se, nešto nejde ove godine – no, polako... prvenstvo se tek zahuktava...a ja... ja ću nadam se ovaj vikend i malo odmoriti od ovih napornih fizičkih aktivnosti i, ako bude pristojnog vremena, skoknuti do Sljemena... pao je snijeg – vidim ga kako je malo zabijelio Medvednicu i nekako mi došlo uhvatiti planinskog zraka... i malo progacati po njemu .... nadam se bez mojih spektakularnih padova i proklizavanja
I što reći.... rukometaši, odmorite se i najbolje tek dolazi....
BILI ZADNJI ILI PRVI
SAMO NEKA NAŠ GLAS GRMI!
Zadnji ne bumo…a prvi…. Drugi…treći…. Svejedno…. Samo lijepo odigrajmo do kraja
Sretno Kauboji!
A ja idem polako ispunjenog i radosnog srca na počinak…. uhvatiti snagu za sutrašnju šetnju….
Post je objavljen 21.01.2012. u 00:08 sati.