Marketing
...
Čudan je ovaj tjedan bio... započeo je smijehom, prepričavanjem nekih prošlovikendaških dogođaja koji je prekinut tužnom viješću u koju i danas teško vjerujem... prošlu smo srijedu pili kavu, a ovu.... ovu smo ga ispratili na posljednji put... kolega, prijatelj četvrt stoljeća skupa u svim mogućim i nemogućim situacijama, zajednička druženja, vikendi, ljetovanja.... teško, doista teško sam pogledao ženi mu u oči...jer, prije desetak godina, u jednom od svojih „elemenata“ rekao joj je... kad se meni nešto dogodi.... on će biti uz tebe... stajao sam pred Njom...nijem, bez riječi, sa suzama koje su same bježale ma koliko ih zaustavljao.... „došao si.... biti pored mene... hvala ti....“ koliko god mi bilo teško, osmjehnuo sam se.... i tiho odgovorio...tu sam..uvijek ću biti.....no, uz tu tugu, bilo je lijepo vidjeti da se cijela „stara ekipa“ okupila.... bez obzira kuda su nas radni puti odveli... umirovljenici, bivše kolege, svi, baš svi smo se okupili prošetati s Njim posljednji puta.... teška je bila ta šetnja...ali, prijatelju, i sada kao i uvijek, okupio si nas, podsjetio kako je život nepredvidiv i koliko ga moramo cijeniti, voliti, poštivati.... i, zauvijek ću pamtiti tvoj stav prema njemu i baš kao i ti, nastojati ga tako i živjeti... prijatelju, srest ćemo se opet...jednom.... do tada.... sa ekipom koju si već, siguran sam, pronašao.... pratite naše, ponekad teške životne korake i... budite s nama....
I, tjedan je, zapravo, protekao brzo... prebrzo.... malo je bilo vremena za neka opuštanja jer, uslijedio je drugi niz kontrola.... koje su, sumnjivi mi doktori, preporučili iznenađeni prošlim nalazima...i, kako stvari, trenutno, stoje...još uvijek vodim ja.... nije bila šala već činjenica da se sve nešto „popravilo“... moji mehaničari, svi odreda, ipak su specijalisti ... a ja... dobar učenik – ma što se dogodilo činjenica je da sve ukazuje na vidna poboljšanja i to je nešto što i dalje uz, posebno moje čuđenje, izaziva veliko zadovoljstvo kod svih dragih mi ali i u mojoj glavi.....
Danas sam, prošetao do majke... i, nakon dugo vremena, s njom porazgovarao poprilično dugo..... imao sam o čemu, a opet, sve je poznato, sve je znano... no, siguran sam da sam joj uz sutrašnji rođendan, donio najljepši poklon....svoje popravljeno zdravlje ali i neki čudan mir koji me obuzeo.... mir koji se dogodio u meni....iako, čini mi se to kao prepuštanju nekom valu.... ali valu koji nosi u nekom, vjerujem, dobrom smjeru...makar se samo nadao tome, lijep je osjećaj..pa, neka traje....
Majko, sutra će biti deset godina otkako sam te posljednji puta imao priliku zagrliti želeći ti sve najbolje za tvoj dan....ni sam ne vjerujem kako su te godine proletile.... kao da nekuda žure...ili...ili ja žurim? Ne znam, ali znam da sam danas poprilično sjetan, s tobom razgovarao o svemu.... i, znam, znam da ćeš mi opet, kao i uvijek do sada, prosvijetliti moje vijuge koje, kao što sam i sam, smotaju se u neki labirint i nikako potrefiti prava vrata..... no, kako sam i rekao...ovaj mir koji je ovladao mojim tijelom a nije neko bezvoljno stanje, daje mi vjeru u neka nova, sunčana jutra.....
Majko, zapjevat ću sutra i zaplesati s tobom...baš onako kako smo znali za tvoj rođendan.... i, iako sjetan, možda i pomalo tužan.... bit ću sretan ... .jer znam da ti tako želiš...ali, majko, priznajem... nakon dugo vremena.... bit ću sretan jer i ja to želim.....
Sretan ti rođendan, majko.....
Post je objavljen 13.01.2012. u 23:35 sati.