Obožavam kad na televiziju dovedu personu iz neke prosvjetne agencije s imenom iza kojeg se obično kriju sinonimi za trice i kučine (i čija je veza sa stvarnim životom najbliža apsolutnoj nuli). I onda dotična osoba s mnogo samouvjerenosti i nimalo smisla i osjećaja za komunikaciju sa srednjoškolcima bahato odgovori na postavljeno pitanje: "Ne mogu ja ovdje nastupati kao prorok..."
A zašto?
Zato što su učenici pitali hoće li taj građanski odgoj biti uveden kao obvezni ili izborni predmet u sve škole ili će na kraju biti kao i sa spolnim odgojem, hoće li im to biti dodatno opterećenje u već preopterećenoj satnici, zašto se ta edukacija ne bi provodila u obliku predavanja koja bi se održavala u određenim razmacima, a o temama bi govorili stručnjaci iz različitih područja. Postavljali su vrlo logična i konkretna pitanja o svemu što ih se izravno tiče.
Ne mislim da netko mora biti prorok, ali ako već radi u jednoj takvoj instituciji u kojoj se zaposleni bave odgojno-obrazovnim planovima, programima, temama i dilemama, mislim da treba znati nešto i o pristupu mladima, o komunikaciji s njima i o tome kako oni jako dobro primjećuju kad netko počne objašnjavati akademskim rječnikom s mnoštvom praznih fraza i prestručnih izraza, a da pritom vrlo često ne kaže - ništa.
Najapsurdnije je u cijeloj priči što se toliko vremena i novca troši na kojekakve prijedloge, rasprave, kampanje, brošure, što se brojni takvi cijenjeni stručnjaci vrte oko svoje osi u svojim uredima i žive u nekom paralelnom svemiru. Za cijelo to vrijeme život se događa negdje drugdje. Stvarni život u kojem ti mladi ljudi u svijetu u kojem žive nailaze na previše izazova i problema s kojima se ili ne mogu ili ne znaju nositi.
Najviše konkretnih poslova, rekla bih, obave neke nevladine udruge i organizacije, a upravo one najčešće nestaju sa scene jer ih nema tko financirati.
U međuvremenu se u odgojno-obrazovnim agencijama i inim ustanovama i dalje mlati prazna slama, lome se koplja (i jezici) na kojekakvim kurikulumima od kojih je najočitiji rezultat - hrpa papira, a one kojih se to najviše tiče i koji najbolje poznaju stvarno stanje – gotovo nitko ništa i ne pita.
Ipak, čini mi se da je došlo vrijeme u kojem će se mlade generacije napokon pobuniti protiv neprestanih pokusa kojima su podvrgnuti od raznih agencija i sveznajućih-neznajućih kojima u pojedinim situacijama isto tako treba malo više građanskog odgoja.
Post je objavljen 08.01.2012. u 11:46 sati.