Marketing
VINDIJA U PROLAZU HARMICE
IZNIMNE PRODAVAČICE!
U prolazu Harmica u središtu Zagreba je prodavaonica Vindije u kojoj rade iznimno dobre prodavačice. Bez tih i takvih prodavačica ta bi trgovina bila potpuno ne primijećena, ništa posebno, dućan ko dućan. Ali s njima,….. ta je prodavaonica izvrsna!
U prodajnom asortimanu te trgovine su proizvodi robnih marki Vindi, Cekin, Vindon, ViR, z' bregov, Domil, Rozeto. Vindija ima i posebnu ponudu sireva i to Caprilo i Capre blue meki masni sirevi od kozijeg mlijeka s plemenitom plijesni, Capron, meki sir od kozijeg mlijeka i tvrdi sir Caprodur, zatim tvrdi sir od kravljeg mlijeka Bovidur, sir od ovčjeg mlijeka Ovidur, kozije mlijeko, te varaždinski svježi sir u sirnoj marami.
U jednom kutu te prodavaonice je velika električna pećnica u kojoj se tijekom radnog vremena peku pilići. I već u sedam, jer prodavaonica se otvara u šest sati ujutro, pilići su pečeni za proju, bilo da kupac, želi cijelo pile, pola, ili možda četvrt pileta. Tamo gdje je zid od stakla, napravljena je uska polica na kojoj, tko je jako gladan, može odmah „s nogu“jesti: pile, sendvič, jogurt ili sir, već prema vlastitom apetitu.
No, ono što ovu trgovinu čini drugačijom od drugih su prodavačice koje u toj prodavaonici rade. Uistinu, ne sjećam se da sam u mom vijeku kupca potrošača srela ljubaznije prodavačice. Sve koje tamo rade, ( željele su da im pišem samo prvo slovo prezimena) a to su Anđa O., Mirjana B., Dijana P., Ljiljana N., Vlasta B. i Biljana V. su nevjerojatno ljubazne i brze u posluživanju.
S lijeva : prodavačice Anđa O., Mirjana B., Dijana P., Ljiljana N
One jednostavno znaju na posebno lak, brz i ljubazan način poslužiti kupca.
S lijeva: Ljiljana N. i Mirjana B. pred kupcima
Svi koji rade s ljudima bilo kakav posao, znaju da je RADITI S LJUDIMA najteži posao na svijetu. A još biti prodavačica, i ne bilo kakva već jako dobra prodavačica to smatram iznimnim uspjehom, a u trgovini Vindije na Harmici, to je uspjeh svake prodavačice ponaosob.
S lijeva: Biljana V., Anđa, Dijana P., Ljiljana N., Mirjana B. i Vlasta B.
Jer svaki dan podnositi različite ljudske karaktere, koji ulaze u trgovinu, u kupnji zahtijevaju, prigovaraju ili su neodlučni, različitih raspoloženja, misli, ponašanja i kulture komuniciranja, uistinu mogu samo prodavačice koje znaju svoj posao, koje u svom poslu imaju iskustva i koje su kroz svoju karijeru nastojale učiti i pokušale razumjeti i shvatiti svako ponašanje kupca.
Prilično je jasna logika prema kojoj svaki osviješteni kupac traži određeni nivo ophođenja. Možda to i dijelu kupaca nije važno. Međutim što s kupcima koji taj nivo zahtijevaju, a prodavač to nezna i nije u stanju pružiti?
A deklariranje prodavača počinje već pri ulasku u trgovinu i komunikaciji koja počinje sa „dobar dan“.
U Vindijinoj prodavaonici na Harmici se ne može dogoditi da kupac dođe, a da njegov pozdrav „dobar dan“ ostane ne primijećen i da prodavačice ne odgovore pozdravom. To sam svojim dolaskom u trgovinu provjerila jako mnogo puta.
Ovo je bila stanka samo za fotografiranje - Anđa, Lili i Mirjana.
I razgovor koji slijedi o prehrambenim artiklima, je razgovor s jako mnogo ljubaznosti, ali i potpune i brze informacije. Kupcima je baš te prodavačice nemoguće navesti da reagiraju drugačije – osim iznimno ljubazno.
Pilići su pečeni!
fotografije:Margareta Zouhar Zec
U dvije smjene radi sedam žena. Sve su po struci prodavačice sa 20-25 godina staža. Jedna od njih Mirjana Benšek objašnjava:
- Ova je trgovina prostorno mala i zato radimo jako brzo jer treba poslužiti svakog kupca koji uđe u prodavaonicu. Kupac ne smije izaći iz prodavaonice a da nije poslužen. Dok slušam kupca i smiješim mu se razmišljam što se u pećnici dešava. Lako je primijetiti da svi žele pažnju i stari ljudi i djeca. Obično stariji počnu i neku svoju životnu priču, ali ovdje sve mora biti kratko. Zanimljivo je da svi koji uđu u ovu prodavaonicu očekuju da budu posluženi iste sekunde. Evo baš danas, nas četiri poslužujemo i uđe gospođa, gleda nareske nekoliko sekundi, mi je vidimo, ali nijedna još nije završila s započetim kupcem, a gospođa će glasno „Dal ovdje netko radi“?.
Gospođa Mirjana je to ispričala u dahu, jer tu nema vremena za duge razgovore.
Oko 400 kupaca dnevno uđe u tu Vindijinu trgovinu i tu zato ima jako malo prostora čak i za gablec prodavačica.
Jedan sam dan, odavno već, zatražila knjigu za pohvale i žalbe, jer sam željela napisati vindijinim šefovima, da su te prodavačice zaslužile povišicu plače – na temelju svoje iznimne komunikacije i ljubaznosti koja ide u opis njihova profesionalnog obavljanja posla. Baš sam željela zapisati. Ali ta knjige nije na pultu. Rekle su mi da je tu negdje, u prostoriji iza, sada nemaju vremena, i sve tako neke odgovore sam dobivala, a onda sam odlučila ovako … te profesionalno iznimno sposobne žene, staviti na blog… kao informaciju o njihovoj izvrsnosti.
Vindija ima sve jake argumente na račun upravljanja kavalitete svojih proizvoda kao što je norma ISO 9001. Vindija je bila prva prehrambena industrija u Hrvatskoj koja je 1996. uvela sustav ISO zatim sustav HACCP, pa Internacional Food Standard.
Ali nakon stečenih certifikata, ono što tvrtku čini uspješnom ili neuspješnom i po čemu je treba pamtiti - to su najprije ljudi, osobe iz neposrednog kontakta, prodavačice.
Post je objavljen 15.12.2011. u 15:17 sati.