Pregled posta

Viktorijin fukodrom

Imate blizance? Ne? Baš šteta, jer ne znate koje je to ludilo po cijeli dan, noć, a i šire....
No da odmah pređem na stvar jer kuham ručak, čistim, trčim gore dole štengama i još sto čuda u paralelnim vremenima, kako to obično biva za vikende...

Donio najmlađi potomak, kući iz škole jedan Leksikon/Atlas koji je posudio u školskoj knjižnici (o samom leksikonu tj atlasu jednom drugom zgodom tj nezgodom...).
Uzeo ga je samo zato jer je na koricama nacrtan egipatski sarkofag, a on je lud za mumijama i svim tim pričama...
I tako sjedimo za stolom nakon što smo odradili domaću zadaću i pita mene Dawa da nek mu pokažem gdje je taj Egipat da si on to malo proući...
a sve se odvija na stiliziranoj karti Afrike...
Pa reko sine, gle, tu je Egipat, tu su piramide, a ovo je rijeka Nil. Najduža rijeka na svijetu i bla truć (a sad me baš briga ako se vi ne slažete sa tom tvrdnjom).
Zna on to veli, kaj mu to govorim uopće, kad to i male bebe znaju...no dobro...
I dođe prstom po toj rijeci Nil, pa malo desno do Viktorijinih vodopada i čita (a ne čita briljantno ni pod razno) i naravno,
pročita Ficktorijini slapovi jer se u njemačkom uglavnom V čita kao F.
I tu braća udare u grohotan smijeh, da kakvi su to ficken vodopadi i ko se tu ide fickati.
(sex i ficken su nove stvari koje se nalaze na našem repertoaru interesantnih i nepoznatih stvari.
o definicijama istih, moram pobliže i opširnije u nekom drugom postu)
Tako da dragi moji, ako niste do sada znali što se radi na tim slapovima, sada znate...

A sad malo o prehrani...
Dapače, o LCHF kruhu.
Kako sam nedavno pisala, (nema tome ni dva mjeseca) izbacila sam iz prehrane sve ugljikohidrate, a tu naravno, spadaju i sve žitarice, pa tako otpada klasičan kruh i peciva, a da bi to nekako nadomjestila za koji puta pojesti nešto na što se da nekaj namazati jer putar mi je jako nepraktično mazati na dlan, smislila sam neke svoje recepte kruhova koji su meni super, za razliku od postojećih koje možete pronaći kojekuda po internetu.
Pa evo jednog takvog recepta popraćenog slikama da budem vjerodostojnija.
Srećom sam uspjela ugrabiti kruhić dva, od najezde gladnih i pospremiti štogod za sutrašnji doručak.
Recept kako slijedi:

Skromnog imena,
Bugin kruhić ;))

3 jaja
sol
šaka sezama
2 jušne žlice putra
žličica praška za pecivo
2 jušne žlice kokosove masti (možete zamijeniti putrom ukoliko nemate)
3 šake nasjeckanih preprženih lješnjaka
2 jušne žlice kokosovog brašna (ne onih strugotina za kolače već brašna)

u mlincu za kavu samljeti:
1 mlinac zlatnog lana
1 mlinac običnog lana
1 mlinac suncokretovih sjemanki (ugrubo)

1 žličicu Psyllium praha pomiješamo sa deci tople vode
ostavimo da nabubri oko 3-5 minuta pa umješamo sa prethodno umućenim
putrom i žumanjcima, u to dodamo sve sastojke.
Od bijelanjaka i soli napravimo tvrdu pjenu koju kasnije kad je sve umješano ufino
lagano spojimo sa pjenom od bjelanjaka, oblikujemo hljepćiće veličine po vlastiom nahođenju
stavimo ih na backpapir i posipamo sezamovim sjemenkama.
Pa stavimo u prethodno zagrijanu rernu na 170 stupnjeva Celzijusa i
pečemo između 20 do 25 minuta.

Meni je od te smjese ispalo 7 hljepčića.