Ljudi koji suviše razmišljaju o sebi često su naklonjeni tome da budu nesretni.
Sve te misli, koje kao da nikada nemaju kraja, zbunjuju. Svaki problem uzrokuje nove probleme i svaka misao grana se u tisuće malih kanala... i sve to raste i raste i bilo bi divno kada bi se o tome moglo razgovarati.
Ali s kim?
Ko bi mogao da razumije tu nepreglednu masu misli i razmišljanja?
Kako početi?
Koga možemo ovim opteretiti?
A sve i da postoji neko takav: kako pronaći nešto kao jednu nit koja će voditi priču o slijedu naših misli?
I tako sjedimo u našem dvorcu od takvog stanja... u dvorcu ispred koga raste veliki grm pun trnja... i taj grm spriječava princa da nas pronađe i spasi.