Marketing
polako....
Moram priznati da me iznenadila Prva Nedjelja... malo mi je ova godina proletila u stalnoj jurnjavi, u nekoliko poprilično stresnih situacija, ali... evo me, u komadu, sa ponekim dijelovima koji nedostaju... polako privodimo kraju još jednu, ali, po mnogo čemu vrijednu ali i nevrijednu godinu. A ne, neću ju još rekapitulirati, jer, dovoljno je vremena ostalo da se neke stvari još iz temelja promijene...samo, nemam pojma di je nestao kamen temeljac...
Tjedan mi i dalje prolazi a da se niti pošteno ne okrenem...doduše, sada su razlozi sasvim druge naravi – konačno sam i ja došao na red, i vrijeme poslije posla uglavnom, provodim kod Kire, zubarice, poneki posjet prijateljima, kavica.... kako je krenulo, izgleda da ćemo ipak uspjeti odgoditi „odbrojane“ dane zubima.... borba zubarice, moja tvrdoglavost i upornost urodili su, za sada dobrim rezultatima i iskreno vjerujem da se priroda, po ne znam koji puta, našalila sa mnom, da mi je samo skrenula pozornost da sam malo zanemario neke stvari ... i da genetiku nikada ne treba podcjenjivati. Još uvijek sam u nevjerici da sam, konačno, malo pažnje posvetio i sebi.... ali, već mi je dosta te pažnje, malo mi je prenaporno misliti na sebe pa već smišljam mala iznenađenja za naredne dane... ali, o tome kada se budu događali ...
Vikend doma i nije doživljaj, kao onaj prošli...magla, neko sumorno vrijeme... nisu baš energetski napitak koji nam je svima potreban...no, zato sam se primio nekih poslića koje nikako ne stižem...a u kojima sam nekada i te kako uživao.... naravno, najviše mi vremena okupiraju moji spotići – konačno sam, za dušu, dovršio jedan spot kojeg nosim u sebi preko godinu dana...ali, nekako slijed događaja nije mi dopuštao da se zabavim s njime.... sada, s odmakom, čini mi se da je jednako snažan i vrijedan kao i onih dana kada je stvaran u meni, u skicama i to me, uinat svemu, veseli...
Navečer, kad se kao spremim gledati TV navru misli i, gotovo svako večer osvane jedna nova pjesma.... a sa istim mislima, istim željama, istim motivima... nevjerojatna je snaga osjećaja....a ovo, predblagdansko vrijeme, kao da pogoduje njima.... mislim da je vrijeme da i te papiriće pospremim...možda jednom i zatrebaju, ko zna?
Na poslu pomalo smiješna situacija... ali, uvijek donosi neke nove momente koje sam već počeo bilježiti ... sve mi se čini bit će i tu eseja ..... a čini mi se i da me, polako ali sigurno, počinju „zatrpavati“ poslom – no, još uvijek se sve stigne na vrijeme i sa voljom i bez neke prevelike force.... uživam u ovom malo mirnijem ritmu i nastojim ga zapamtiti...jer, čini mi se, neće dugo....
I, ovaj je vikend pao konačni dogovor za naše tradicionalno Adventsko putovanje, kojem sam se i ja, prije koju godinicu, ponovno pridružio..... vjerojatno mijenjamo smjer kretanja.... ove ćemo godine, kako stvari stoje, malo sjevernije.... u susjednu Mađarsku...ajde, tamo još nisam bio za Advent a možda je vrijeme da se počnem privikavati...na Europu iz svake perspektive... Već su počele teorijske pripreme za sendviče, kolače, i ostale sitnice.... a kako stvari stoje, startamo slijedeći tjedan.... živi bili pa vidjeli....
Do tada, tjedan koji predstoji poznat je ritmom...ali, bez nekih većih stresova – doduše, kad god mislim da je takav tjedan, makar za kraj, dogodi se neki stres...no, dobro je dok je on pozitivan, s tim se mogu nositi....
I, iskreno, zaželio sam se sunčeka..... malo me muči ovo sivilo, magluština, ali, jesen je..... proći će .... 
A M.Split i Kamena, moje drage blogoprijateljice, krive su, sa svojim postovima o koncertu klapa, što cijeli dan vrte se klapske pjesme...a ova...posebno.... jer je posebna.... i dok ju još nisam potrošio....
I pitanjce... da li mi neko može pomoći.... zašto mi ne da boldati u komentarima? Hvala 
Post je objavljen 27.11.2011. u 18:53 sati.