Put Zagreba krenuli smo Marko(junfer na polumaratonu),Saša,Marijan i ja-Čox.
Brzo smo stigli na prijave kada komentiramo kako je vani hladno i svi odlučujemo trčati u dugim rukavima.Pošto je bilo dosta vremena do samoga starta sjeli smo u birc i baljezgali o svemu i svačemu i brzo nam je prošlo vrijeme , kada odlazimo na presvlačenje za utrku.Srećemo tu ostalu ekipu Maratonjara , bacamo pokoju zajedničku fotku i znak za start samo što nije dan.
Dan prije sam odlučio da ću trčati za pacemakerom koji ide na 3:15 maraton i 1:37 na pola.Želja mi je bila otrčati još jednom za kraj sezone dobru trku , a to je značilo sve ispod 1,40.Utrka je krenula, kada kroz gužvu lovim čovjeka sa balonom koji meni paše i već na startu mi je pobjegao radi gužve i u stilu Janice Kostelić nekako se ipak probijam do grupe koja prati ono što budem slijedećih sat i pol i sam.Prolaze kilometri i super se osjećam u grupi i gotovo da i ne pogledavam na sat.Ne osjećam umor i čini se dosta lagano održavati ritam.
Ono što mi se nije svidjelo su preprepre mali stolovi za okrijepu gdje je gotovo nemoguće bilo uzeti/dobiti u trku vodu , tako da na kraju kad malo izvrtim film čini mi se da sam popio samo jednu čašu vode i to što sam tražio čovjeka da mi natoči na zadnjoj okrijepi prije cilja.Do tada sam popio dvije male-male čašice soka koje sam uspio dohvatiti prije.Baš na toj zadnjoj okrijepi mi je grupa sa balonom otišla na 50-tak metara i zadnja 3km sam trčao sam do cilja , zadovoljan, jer je bilo jasno da ću ići debelo ispod zacrtanog rezultata.Ovo mi je treći naj rezultat na polumaratonu i nakon Sarajeva i Zagreba , slijedi izletnički polumaraton u Ljubljani nakon kojeg ću uzeti stanku od 2 tjedna ne-trčanja , ne bi li se malo odmorio i krenuo u bazne pripreme za 2012. godinu.
Sezonom sam prezadovoljan , jer nakon prvog dijela u kojem sam se lagano vraćao u formu nakon ozljede , otrčao sam nekoliko odličnih i teških utrka za mene.Slijedeća sezona nosi sa sobom i neke nove ciljeve i avanture , ali o tome ću više nakon odmora.Ekipa iz auta Saša i Marko su postigli stvarno odlične rezultate , koji su iskreno i mene iznenadili i stvarno i oni mogu biti prezadovoljni postignutim.Ostatak ekipe Maratonjara je bio kao i uvijek u dobroj formi i svima čestitke od mene.Zanimljivo je bilo u Ilici gdje su dvije starije gospođe , da nevelim babetine , 2 na sat prelazile preko ceste taman da jedva prođem između njih , pri tome okrznuvši jednu laktom.Još jedna zanimljiva stvar je ta da 10-tak dana pričamo o sranjima na utrkama i treningu ,i dolaskom na posao obilazeći WC nailazim na prizor kakav bi se mogao naći samo u najstrašnijim horor filmovima , nešto nemoguće , sve zakenjano od stropa,zida,tragovi po pločicama , evo još mi se povraća.No međutim , ništa mi neće ovaj dan pokvarit !