Marketing
Sächsische Schweiz (reminiscentni deja vu sa stjenčugama DDR-a)
Divim se matematičarima. Arhitektima. Starim curama.
Svijet je formula, pravac, jasan kriterij.
Koliko u meni čuči stare cure, arhitekta ili matematičara (ponajmanje, iskreno...) – ne znam.
Formula mog kretanja dodijeljenim vremenom ne postoji; tog pravca ka baš ovom odredištu nema. Kriterij svakako nije saglediv.
Ja sam svoj prozor vlaka u pokretu; nisam se u stanju secirati. Potpisom, kućom sa roštiljem i retriverom okončavati u prispjelosti.
Čini li me rođenje Zagrepčaninom; otac Dalmatincem, majka Nijemcem, supruga Bosancem, ili najčešće znam pronaći posvuda svoja mala ognjišta, svoja svjetla i topline – s godinama mi je svjesno manje bitno. Ali sam tim znatiželjniji, vidjeti ih; moći ih pronalaziti, razlikovati, u sebi osjećati. Hoću li svoje ognjište ikad zbilja pronaći, potiskujem, i sanjam kolodvore, aerodrome, zagubljene kofere. I... nebitno.
Put sobom vječni je put prvog koraka, uvijek iznova...
U doba Istoka i Zapada, moji su roditelji familiji u istočnu Njemačku slali Milka-čokolade i cigarete Milde Sorte.
(Moji u DDR-u bili su fora, kašljucajući pripaljivati zapadne cigarete u Trabantu sa presvlakama od bijele imitacije krzna.)
U kontrasmjeru tim našim paketima, poštar Šime sa rožnatim naočalama u naš jednosobni stan u Trnskom donosio bi paketiće moje istočnonjemačke bake; u njima bi bile slikovnice, avioni Aeroflota ili Interfluga na slaganje, ili pokoja knjiga o DDR-u, monografija njihovog prvog kozmonauta, gramofonske ploče sa ruskim pričama za djecu ili knjige o prirodnim ljepotama Istočne Njemačke.
Jedne se knjige posebno sjećam; prikazivala je radnička naselja sa domovima zdravlja, vrtićima i dućanima; turističke autobuse, bajkovita skijaška mjestašca i, na jednoj stranici, ogromne kamene stupce koji su parali horizont iznad rijeke Elbe. Na njima, poput točkica, alpinisti, vidikovci.
Sächsische Schweiz – Saska Švicarska, na jugoistoku Njemačke, blizu češke granice i Dresdena.
Bakina knjiga još postoji; eno je u trosobnom sigetskom stanu; našem božićnouskrsnom azilu i tranzitnom prenoćištu u kojekakvim životnim epizodama potrage za Tim Ognjištem.
A stijene iznad mirne zelene rijeke nekidan sam vidio prvi put, mažen divnim danom i dobrim društvom ...
Post je objavljen 10.10.2011. u 07:58 sati.