Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/minutcutanja

Marketing

jedan od doma samo da ga ispucam

"imaš dečka u zagrebu? znači, slobodna si?"

jebote.
za koga sam slobodna, za ŠTO,
ne valjda za ovakav razgovor?
zašto si, zaboga, pomislio da bi se mogla zanimati za tebe
da bi se u tebe mogla zaljubiti?
samo zbog ugodnog razgovora? zar je to ikad bio pogon za nešto kao što je
ljubav

gledam začuđeno, zbunjujem ga, i izgovaram nešto što nikada ne govorim:
vidi, ja ti nikad nisam bila zaljubljena, a bila sam sa stvarno puno tipova
on se čudi, kako nikad zaboga
ja govorim, tako, imala sam tri zaljubljenosti, i sve su bile samo fatalne i poluimaginarne.
prva je bila u rock-zvijezdu, u cobaina
druga je bila platonska, u nekog s kim nitko nikad nije imao nikakve šanse, ali je bio ideja idealnog ljubavnika
(i jedno od najvrednijih poznanstava)
treća je bila uzaludna, ovdašnja, slavonska, zaglavljena, jelenska
odavde je, govori on i čudi se kad potvrđujem
ali ti, kažem mu, ni da tisuću godina pogađaš ne bi skužio tko je to
ni da je u ovom kafiću s ovako malo ljudi

on mi nema više što reći, on ne zna voditi ovakve razgovore.

i tako se večer nastavlja osipati,
više ne znam s kim razgovaram i o čemu, i govorim li previše.
dosta mi je
ovih večeri i ovog premiještanja po ovom mjestu
u smjeru obrnutom od kazaljke na satu
od stola do stola, od klupe do klupe
da bi se pravili da nekog ovdje zaista ima
i zanima
i da jedini koji bi iskupili svu ovu upornost ovdje,
ne sjede tamo negdje izvan vidokruga, na podovima naslonjeni na nekakve zidove i prave nekakve čudne grimase
zajebantske a nekako pomisliš
ovo je malo bolesno
i smiju se isto tako, do kraja svemira
uvijek djeluju kao da mirišu po nekom savršenom omekšivaču
i kao da su nekako lagani, i ispražnjeno lijepi
upravo preživjeli nekakve besmislene brodolome i sada su savršeno hladni i nadmoćni
iako tamo iznutra nekakav odron samo čeka

vidiš, on nije pitao imam li dečka u zagrebu i jesam li slobodna,
on je gorko spominjao neku staru vezu, sarkastično se hvatao za neku prastaru glupost
jadnu
nije bio odmjeren i ispravan, on je govorio sranja
i to je bilo savršeno
mene je to ubilo.

a ne ti, ti nisi ni od ovih prosječnih
što se napiju pa te obujme rukama i privuku glavu tvom vratu pa nemaš više izbora, gotova si
ionako je svejedno
ti pitaš konstruktivno pitanje
a nisi ni svjestan koliko je to u mom svijetu jadno
koliko ja ne funkcioniram tako
eksplikativno
ni dobro
lijepo ili
korisno
i da više volim da me useru svojim postupcima, da sa mnom šeću cijelu noć i seru a onda me ostave jer nemaju pojma što bi uopće sa mnom
iako bi-
vidiš, ja ne znam što bi s takvima kao što si ti, uplašenima a trude se biti normalni
pa djeluju samo dosadno
ja se odranjam prema jeseni
polako ali sigurno
dosta mi je ovisnosti o vama koji ste napučili ovo mjesto svojom standardnošću
uplašenom
u mojoj ljubavnoj vezi neću ja biti egzotika, e nećete bome,
nećete
neću nikad ja biti ta koja će nekom biti njegova divlja polovica
neću ja nikom zadovoljavati njegovu mizernu potrebu za malo ludosti
neću ja funkcionirati nekome kao začin da ne bi zauvijek zaglavili s ostalim prosječnima
u mojoj ljubavnoj vezi mi ćemo se obostrano plašiti i privlačiti čudnovatošću
zapravo, on će morati biti bar za pedalj gori od mene
jer ja sam ipak zemlja, spora a sigurna

my wild love sam ostavila negdje, gdje su one stvari koje se nikad ne dese ali su bar prave
(jer marto, zašto ne vjerovati u ideale koji NE postoje, u ljubavi koje se NE dešavaju?)
bolje i tako nego da ga upoznam i onda shvatim da je previše
prihvatljiv, da on uopće nije to
što je bila moja treća zaljubljenost, treća od tri jedine i nestvarne.

dok mi neki koji nisu ni prosjek zavidno predbacuju
bože koliko si ih imala
ne sluteći da je i meni jednom napokon dosta
ali prije svega njih, baš njih

wild love prepoznaš po tome što si čitavo vrijeme dok ga nigdje nema svjestan njegovog neprisutstva
svake sekunde
makar tako i godinama
makar i zaboraviš njegovo pravo obličje
a ovi ostali, kad izostaju, nikad ne stvaraju prazninu koju bi netko osjećao
u tom je tajna
i zato mi je noćas dosta vas ostalih
to nije vrijedno ni jedne druge emocije




Post je objavljen 29.09.2011. u 21:54 sati.