Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/modestiblejz

Marketing

Zvijezda Smrti

Nailazeći na sveprisutne rasprave o odgovornosti, u raznim varijantama i s raznim povodima, primjećujem da se čak i u njima prvo gubi ona - osobna odgovornost. Pretpostavljam da je iluzorno očekivati masovno osvještavanje osobne krivnje, jer masa to priječi (zbog nekih mehanizama koje ću i u ovom tekstu dotaknuti), ali početi od recimo odgovornosti prema sebi, prema svom obrazu, prema svojoj svijesti, prema trenutku u kojem živiš, početi od odgovornosti za izgovorenu riječ, učinjeno djelo, od odgovornosti za vlastitu korektnost i poštenje, a posljedično potom i odgovornosti prema drugome... Potraga za nemogućim?

U već kultnoj nezavisnoj komediji Trgovci/Clerks, dvojica najboljih prijatelja, Dante i Randal, krate svoje vrijeme za pultom lokalnog dućana metafilmskom raspravom o trilogiji Ratovi zvijezda. Posebno se osvrću na nastavak broj tri - Povratak Jedija, u kojemu je uništena i druga svemirska tvrđava - Zvijezda Smrti, ultimativno Imperijalno oružje za uništenje cijelih planeta. Dvojica prijatelja, uz pomoć kupca u prolazu, zajednički pokušavaju naći odgovor na pitanje jesu li ugovorni radnici koji su se našli na Zvijezdi Smrti u trenutku njenog uništenja, bili nevine žrtve...

Randal -Znaš li što sam upravo gledao?
Dante -Mene kako izvlačim konzervu s ruke onog morona?
R -Povratak Jedija.
D -Zar me nisi čuo? Caitlin se udaje!
R -(ne reagirajući) Koji ti je nastavak bolji: Povratak Jedija ili Imperija uzvraća udarac?
D -Imperija.
R -Svetogrđe!
D -Imperija ima bolji završetak. Mislim, Lukeu je odsječena ruka, saznaje da mu je Vader otac, Han je zamrznut i odveden od strane Boba Fetta. Završava tako tužno. Mislim, čitav je život baš takav: serija tužnih završetaka. U usporedbi s Imperijom, Jediji su obični Muppeti.

R -Mučila me neka stvar u vezi sa Jedijem. Nikada prije nisam to primijetio, sve do danas. U njemu su sagradili drugu Zvijezdu Smrti, jel` tako?
D -Da.
R -Prva je bila u potpunosti dovršena i funkcionalna dok je pobunjenici nisu uništili.
D –Luke (Skywalker) ju je raznio, svaka mu čast.
R –No druga je bila još u izgradnji kada su je raznijeli.
D -Svaka čast Landu Calrissianu.
R -Nešto mi oduvijek nije sjelo kod tog drugog puta. Nisam mogao točno uprti prstom u što, ali nešto mi nije bilo u redu...
D -I sada si shvatio.
R -Prvu Zvijezdu Smrti izgradila je Imperijalna vojska, zar ne. Jedini ljudi na njoj u trenutku uništenja bili su Storm Troopers/vojnici, službenici, Imperijalci...
D –U suštini?
R -Pa, kada su je raznijeli to nije bio problem, zlo je bilo kažnjeno.
D -A ovaj drugi put?
R -Drugi put Zvijezda još nije bila ni dovršena. Još uvijek je bila pod radovima.
D -Pa?
R -Izgradnja takva opsega zahtjeva puno više ljudstva nego što Imperijalna vojska ima, kladim se da su zaposlili nezavisne izvođače radova, vodoinstalatere, kovinotokare, krovopokrivače...
D -Dakle, ne samo Imperijalce, na to ciljaš?
R -Točno. Da bi Zvijezdu sagradili brzo i tiho, morali su unajmiti bilo koga tko je to i znao napraviti. Misliš li da prosječan Storm Trooper zna postaviti kanalizacijski odvod? Oni su samo znali ubijati u svojim bijelim odorama...
D -Pa što onda, neka su eto unajmili i nezavisne radnike. Zašto si toliko uznemiren oko tog uništenja?
R -Zato što su svi ti dovedeni nevini ugovorni radnici bili ubijeni. Kao slučajne žrtve rata, oni nisu imali ništa s tim! U redu, gledaj, zamisli da si krovopokrivač. I vlada ti ponudi određen sočan ugovor kojeg ne možeš odbiti. Imaš ženu i djecu, dvokatnicu u predgrađu. Ovi vladini ugovori ti pružaju puno benificija. A sad odjednom nalete ovi lijevo orijentirani pobunjenici i svojim laserima unište sve živo! Ti nisi tražio to, to nije bila tvoja osobna politika, samo si se trudio zaraditi za život.

Kupac u prolazu -Oprostite, ne bih vas htio prekidati, ali o čemu vi to pričate?


R -O završetku Povratka Jedija.
D -Prijatelj me pokušava uvjeriti da su svi nezavisni radnici, koji su bili angažirani na gradnji Zvijezde Smrti, bili nevine žrtve kada su Zvijezdu uništili pobunjenici.
K -Pa i ja sam također nezavisni ugovorni radnik. Ja sam krovopokrivač – (pruža posjetnicu) "Done And Ready Home Improvements." Govoreći kao krovopokrivač mogu vam reći da osobna politika/savjest nezavisnjaka igra veliku ulogu pri izboru poslova.
R -Kao na primjer?
K -Prije tri tjedna ponuđen mi je posao gore u brdima. Predivna kuća. Veliko imanje. Posao je bio neki sitni prepravak. Obećali su mi uduplati plaću ako završim za jedan dan. Ali tada sam shvatio čija je to kuća.
D -Čija?
K -Dominic Bambinova.
R -Baby Face Bambino? Gangster?!?
K -Baš taj! Novac je bio odličan, ali rizik je bio previsok. Znajući tko je on, odustao sam i prepustio posao svom prijatelju.
D –Odluka bazirana na osobnoj politici.
K -Točno! A sljedeći tjedan, obitelj Foresie je udarila na kuću Baby Face Bambina! Moj prijatelj je ubijen. Nije čak ni završio radove.
R -Nemoguće.
K -Ja sam preživio jer sam uvidio rizik koji je taj klijent sa sobom donosio. Moj prijatelj nije bio te sreće. Svaki radnik koji je radio na toj Zvijezdi Smrti znao je u kakav se rizik upušta. Ako su bili ubijeni, to je bila njihova greška. Pravi krovopokrivač sluša ovo (pokazuje na srce), a ne svoj novčanik. THE END

Socijalna psihologija među mnogim fenomenima bilježi i pojavu takozvane difuzije odgovornosti u grupi, odnosno rasplinjavanja osobne odgovornosti za neku odluku kada se pojedinac nađe u grupi. Recimo u slučaju rješavanja nekog problema, pojedinac u grupi reagira posve drugačije nego kako bi reagirao da je sa problemom suočen sam. Ako je pojedinac sam, rješavanju problema će pristupiti odmah i bez suvišnog promišljanja, no ako je u grupi, tada se njegovo ponašanje najslikovitije može opisati rečenicom: Tko će prvi – toliko Nas je, ma ima tko će (preuzeti odgovornost), sigurno će netko drugi, drugi će, ne(ću) Ja.

Kao posljedicu naravno imamo grupu koja raspršuje odgovornost na ostale u grupi i time je anulira / briše, grupa ne osjeća ništa (od odgovornosti), odnosno to čini sa zadrškom, jer se nitko u grupi ne osjeća osobno odgovornim, odgovornost se dijeli sa kolektivom, odnosno, kolektivno se - negira. Sjećam se jednog sličnog zapažanja sa tečaja prve pomoći gdje je doktor iz profesionalnog iskustva sa terena posvjedočio kako više šanse za preživljavanje ima stradali na kojem oživljavanje vrši jedan čovjek, nego više njih, jer jedan spašavatelj oživljavanju pristupa bez promišljanja i gubitka vremena (a vrijeme je u takvim trenucima ključno), dok više spašavatelja dragocjeno vrijeme gubi na dogovor tko će i kako što raditi.

Difuzija odgovornosti u grupi, osim gubitka vremena i odlučnosti, donosi još nešto – fiktivno umanjivanje osobne krivnje za sve loše što grupa čini. Dijeljenjem odgovornosti, raspršivanjem odgovornosti u grupi, pojedinac pred samim sobom raspršuje, umanjuje te alibira i osobnu krivnju - jer je sa sebe prenosi na grupu, kao pojedinac je u grupi utapa / poništava. Njegov doživljaj sebe tada se najslikovitije može opisati rečenicom: Tko je kriv – toliko nas je, ma ima Tko je (odgovoran), sigurno je Netko drugi, drugi je, dakle Nisam ja!

Na identičan način rezoniraju apologeti i sljedbenici zloćudnih stranki, pokreta i ideologija, kao i oni koji su se njihovim djelovanjem okoristili.



Odvraćajući pogled od vlastite odgovornosti, raspršujući je na grupu, umanjujući svoje učešće u činjenju ili nečinjenju, sakrivajući pred sobom svoju krivnju, svi ti vodoinstalateri, zidari, krovopokrivači (i drugi) spremni su u potpunosti zanemariti, zakopati, anulirati činjenicu da zadaća Zvijezde Smrti (svih zloćudnih pokreta) nikada nije bila saditi cvijeće, već joj je isključivi primarni zadatak bio upravo to – uništavati planete i sijati smrt.

...najmlađa Hitlerova tajnica, Traudl Junge (rođ.1920.), poslije rata živjela je u Njemačkoj relativno samozatajno radeći kao sekretarica, i osim sudjelovanja u seriji dokumentaraca Svijet u ratu, nije izlazila u javnost. Preminula je u Münchenu 2002 u dubokoj starosti. U svojim umirovljeničkim danima osvrćući se na najcrnji dio svoje prošlosti ovako zaključuje:

"Mogla sam u Berlinu reći: ´Ne, ja to neću raditi. Neću poći u Firerov stožer.` Ali ja to nisam učinila. Bila sam preznatiželjna. Nisam shvaćala da će me sudbina povesti negdje gdje ne želim biti. Ali svejedno dan-danas teško sebi opraštam.

Svi ti užasi o kojima sam čula na Nürnberškom suđenju, o tih 6 milijuna Židova, drugih ljudi koji su razmišljali drugačije, pripadnika drugih rasa, koji su svi pobijeni, sve to duboko me je šokiralo.

Ali nisam osvijestila vezu sa mojom prošlošću.
Uverila sam sebe da nisam osobno kriva nizašto. I da nisam znala o srazmjerima svega.
Ali jednog dana šetala sam pored komemorativnog spomenika za Sophie Scholl, ovdje u ulici Franc Jozefa. Vidjela sam da je bila mojih godina ...i da je pogubljena iste godine u kojoj sam se ja pridružila Hitleru.
I tek tad sam shvatila da mladost nije izgovor...

I da sam bila sposobna saznati istinu."


Post je objavljen 19.09.2011. u 20:25 sati.