Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/obadzo

Marketing

...sramota!

...Magazin-Maslacak

…'alooo Pajdo, a di si…ocemo na kavu???
…eeee bog kume, ma kakva kava…ne mogu, al' se ne sicas da sam os'a u Grad!!!
…a jeeeee, skuzaj…zaboravija sam!!!...nego, oces obic Markana kad si vec tamo???
…eeee vidis moga san, dobro si me sitija i da znas da ocu!!!...jel on jos na kirurgiji il' ga je bacilo na internu???
…a sta ja znan, pitaj na informacijama …nego nemam ti vise kuna na mobitelu, pa cu prikinit!!!… i pozdravi mi ga puno, aj boooog!!!
…'ocu kume, aj' adiooo!!!
I da ja vama ne bi puno odugovlacija, oko podne sam bija gotov sa svojin poslon, sidnem u auto i drito u bolnicu…ha, triba obic prijatelja!
Kako prilici u takvim situacijama, svratin u prvu butigu i kupin malo banana, naranaca i neki sok za bolesnika, iako sam zna da bi Markan najvise volija da sam mu kupija velike cevape i gajbu pive…al' jebat ga, visa sila!!!
Dok sam se mota po butigi skontan da bi mozda bilo dobro odma kupit jos neke sitnice za doma, da ne gubim vrime kasnije i tako sam iz nje izasa sa par kesa u rukama.
E sad, kako mi se nije dalo vracat nazad do auta kako bi ostavija visak kesa, ja ti lipo onako „nakicen“ opalim do ulaza.
„POSJETE BOLESNICIMA DOPUSTENE SU OD 16 -18 SATI!!!“ …procitam veliki natpis na vratima i odma me oblija znoj, jer sam zna bez gledanja na sat da mi je cekat par sati, ako mislim do Markana.
…'ko ga jebe…snac cu se nekako, nije mi prvi put, a na kraju krajeva lipo cu zamolit da me puste ranije i u tom razmisljanju pritisnem botun od zvona kraj vrata.
Zazvonim jednom al' nakon po minuta nigdi nikoga…zazvonim drugi put malo duze, kad cujen necije teske korake kako dolaze sa one druge strane vrata.
Otvori mi punacka zena u plavoj uniformi i bilim klompama na nogama…sva namrgodjena, zapiljila se u mene i procidila kroz stisnute zube:
…sta je, sta si leg'a na zvono…k'a da si pos'a na tulum?
Skuzija sam odma da je doticna cistacica, pa odglumim zbunjozu i pocmem se ka' pravdat:
…paaaa, gospodjo oprost… !!!
…ovo je, bolnica, ako nisi zna!!!...nastavi ona pridiku i odjednom pogleda u kesu koju sam nosija u livoj ruci.
Vidija sam odma u cemu je poanta, pa se masim rukom u kesu, izvadim i dam joj 20 deka kave koju sam ponija za doma.
Ona se nabrzaka okrenu livo, pa desno…uze kavu i skloni se sa vrata.
Tako sam usa u dugi hodnik, al' nisan puno odmaka nizanj posto me odma kraj prvih vrata docekala zgodna medicinska sestra.
Podbocila se na kuk, malo se uvila u struku i guknula:
…izvinite gospodine, a di ste vi to posli!???
…paaaaa, sestro…tu mi je prijatelj na odjelu i …
…ali jos nije vrime za posjete!!!...rece ona vec laganini povisenim tonom i pogleda u kesu, koju sam u međuvrimenu iz live primistija u desnu ruku.
…odnjia vrag salu!!!...promislim u sebi i Izvadim brzo veliku cokoladu sa keksom, koju moj mali obozava. Uz cokoladu sam da i sok kojeg sam kupija prijatelju koji je tu negdi siguro bezbrizno leza i dok se ona ljubazno smjeskala i primala „poklone“ proletilo mi je kroz glavu
…jebat ga, Markane..ti i onako ne volis sok, dosta su ti banane i narance!!!
…gospodine, vas prijatelj je u sobi livo na kraju hodnika!!!



Zafalija sam joj i odma ubrza korak, jer me obuzeja neopisiv strah da cu usput srist i likara!

…jebate, di bi od sramote...!!!


...lip pozdrav! mah


Post je objavljen 25.09.2011. u 00:05 sati.