Marketing
Crispo
Tragičan kraj sina i žene Konstantina I Velikog u funkciji kreiranja kvalitetnog turističkog proizvoda
Posjet Medulinu ne mora uvijek značiti odlazak na sladoled, večeru u nekom restoranu ili igru u zabavnom parku. Možete otići u šetnju poluotokom Vižula. Već na prvom koraku pozdravit će vas krasna, pomalo plaha, porodica fazana koju možete slikati samo izdaleka. Nisu baš voljni pozirati u neposrednoj blizini vaših objektiva. Zanimljivo, glava porodice, kičasti mužjak, otrčao je glavom bez obzira ostavivši ženski dio porodice na milost i nemilost šetačima naoružanim fotoaparatima. Hm, nije mu baš na čast.
Sinoć smo u šetnju Vižulom otišli s ciljem – pogledati, bolje reći sudjelovati u predstavi „Crispo“ družine FERR. Šumica uz more, u kojoj ugodni povjetarac donosi olakšanje u ovim sparnim danima, krije arheološki lokalitet, rimsku rezidencijalnu vilu. Krasna građevina ukrašena mozaicima čiji su važni i moćni stanovnici uživali u pogledu na more, bila je te davne 326. poprište dvostrukog ubojstva. Možda bi bilo točnije reći smaknuća, egzekucije. Konstantin I Veliki dao je pogubiti sina Crispa, a zatim i ženu Faustu čije nas posebno bizarno i okrutno ubojstvo ni danas ne ostavlja ravnodušnima. Nesretna žena umrla je u pregrijanoj parnoj kupelji.
Ferrovci su osmislili kako taj događaj ispričati modernim nomadima, ali i nama, običnim domaćim šetačima.
Priča počinje druženjem s djevojčicama i dječacima koji bezbrižno uživaju u igri u hladu šumarka.
Crispov sluga Claudije odjednom nas snažnim, sugestivnim glasom poziva da ga slijedimo i poslušamo priču o tragičnom kraju njegovog gazde. Polako krećemo puteljkom koji vodi do vile i upoznajemo tužnu Crispovu sudbinu.
U vili, kao što priliči njenim otmjenim stanarima, upaljene baklje, svirači, plesači, pladnjevi s voćem… i zaplet.
Dijalozi, iako začinjeni strašću koju primjereno događanjima glumci vjerno donose u današnjicu, odišu jednostavnošću. Nema tu nekih velikih filozofsko romantičarskih bravura u kojima bi se krile antičke svjetonazorske mudrosti. Likovi naracijskom lakoćom vraćaju u vilu na Vižuli svu tragičnost trenutka od kojeg nas dijeli gotovo sedamnaest stoljeća.
Nakon ispričanog događaja, Claudije nas sve poziva na antičku gozbu na terasi hotela Arcus. U tom trenutku cijela priča dobiva malko jači prizvuk dobro osmišljenog turističkog proizvoda. Ali, u redu je to, zašto ne?! Na terasi uz samo more stolovi, svjećice, konobari u rimskim togama, stol s delicijama s okusima i mirisima antike, glazba, antički plesovi… Ugodna atmosfera i zaokružen doživljaj. Nepretenciozan, ali lijep, zabavan i pomalo poučan.
Post je objavljen 17.08.2011. u 13:27 sati.