17.08.2011., srijeda
Crispo
|
Tragičan kraj sina i žene Konstantina I Velikog u funkciji kreiranja kvalitetnog turističkog proizvoda Posjet Medulinu ne mora uvijek značiti odlazak na sladoled, večeru u nekom restoranu ili igru u zabavnom parku. Možete otići u šetnju poluotokom Vižula. Već na prvom koraku pozdravit će vas krasna, pomalo plaha, porodica fazana koju možete slikati samo izdaleka. Nisu baš voljni pozirati u neposrednoj blizini vaših objektiva. Zanimljivo, glava porodice, kičasti mužjak, otrčao je glavom bez obzira ostavivši ženski dio porodice na milost i nemilost šetačima naoružanim fotoaparatima. Hm, nije mu baš na čast. Sinoć smo u šetnju Vižulom otišli s ciljem – pogledati, bolje reći sudjelovati u predstavi „Crispo“ družine FERR. Šumica uz more, u kojoj ugodni povjetarac donosi olakšanje u ovim sparnim danima, krije arheološki lokalitet, rimsku rezidencijalnu vilu. Krasna građevina ukrašena mozaicima čiji su važni i moćni stanovnici uživali u pogledu na more, bila je te davne 326. poprište dvostrukog ubojstva. Možda bi bilo točnije reći smaknuća, egzekucije. Konstantin I Veliki dao je pogubiti sina Crispa, a zatim i ženu Faustu čije nas posebno bizarno i okrutno ubojstvo ni danas ne ostavlja ravnodušnima. Nesretna žena umrla je u pregrijanoj parnoj kupelji. Ferrovci su osmislili kako taj događaj ispričati modernim nomadima, ali i nama, običnim domaćim šetačima. Priča počinje druženjem s djevojčicama i dječacima koji bezbrižno uživaju u igri u hladu šumarka.  Crispov sluga Claudije odjednom nas snažnim, sugestivnim glasom poziva da ga slijedimo i poslušamo priču o tragičnom kraju njegovog gazde. Polako krećemo puteljkom koji vodi do vile i upoznajemo tužnu Crispovu sudbinu. U vili, kao što priliči njenim otmjenim stanarima, upaljene baklje, svirači, plesači, pladnjevi s voćem… i zaplet.  Dijalozi, iako začinjeni strašću koju primjereno događanjima glumci vjerno donose u današnjicu, odišu jednostavnošću. Nema tu nekih velikih filozofsko romantičarskih bravura u kojima bi se krile antičke svjetonazorske mudrosti. Likovi naracijskom lakoćom vraćaju u vilu na Vižuli svu tragičnost trenutka od kojeg nas dijeli gotovo sedamnaest stoljeća. Nakon ispričanog događaja, Claudije nas sve poziva na antičku gozbu na terasi hotela Arcus. U tom trenutku cijela priča dobiva malko jači prizvuk dobro osmišljenog turističkog proizvoda. Ali, u redu je to, zašto ne?! Na terasi uz samo more stolovi, svjećice, konobari u rimskim togama, stol s delicijama s okusima i mirisima antike, glazba, antički plesovi… Ugodna atmosfera i zaokružen doživljaj. Nepretenciozan, ali lijep, zabavan i pomalo poučan. |
- 13:27 - Komentari (7) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |