Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

17.08.2011., srijeda

Crispo

Tragičan kraj sina i žene Konstantina I Velikog u funkciji kreiranja kvalitetnog turističkog proizvoda

Posjet Medulinu ne mora uvijek značiti odlazak na sladoled, večeru u nekom restoranu ili igru u zabavnom parku. Možete otići u šetnju poluotokom Vižula. Već na prvom koraku pozdravit će vas krasna, pomalo plaha, porodica fazana koju možete slikati samo izdaleka. Nisu baš voljni pozirati u neposrednoj blizini vaših objektiva. Zanimljivo, glava porodice, kičasti mužjak, otrčao je glavom bez obzira ostavivši ženski dio porodice na milost i nemilost šetačima naoružanim fotoaparatima. Hm, nije mu baš na čast.

Sinoć smo u šetnju Vižulom otišli s ciljem – pogledati, bolje reći sudjelovati u predstavi „Crispo“ družine FERR. Šumica uz more, u kojoj ugodni povjetarac donosi olakšanje u ovim sparnim danima, krije arheološki lokalitet, rimsku rezidencijalnu vilu. Krasna građevina ukrašena mozaicima čiji su važni i moćni stanovnici uživali u pogledu na more, bila je te davne 326. poprište dvostrukog ubojstva. Možda bi bilo točnije reći smaknuća, egzekucije. Konstantin I Veliki dao je pogubiti sina Crispa, a zatim i ženu Faustu čije nas posebno bizarno i okrutno ubojstvo ni danas ne ostavlja ravnodušnima. Nesretna žena umrla je u pregrijanoj parnoj kupelji.
Ferrovci su osmislili kako taj događaj ispričati modernim nomadima, ali i nama, običnim domaćim šetačima.

Priča počinje druženjem s djevojčicama i dječacima koji bezbrižno uživaju u igri u hladu šumarka.



Crispov sluga Claudije odjednom nas snažnim, sugestivnim glasom poziva da ga slijedimo i poslušamo priču o tragičnom kraju njegovog gazde. Polako krećemo puteljkom koji vodi do vile i upoznajemo tužnu Crispovu sudbinu.

U vili, kao što priliči njenim otmjenim stanarima, upaljene baklje, svirači, plesači, pladnjevi s voćem… i zaplet.



Dijalozi, iako začinjeni strašću koju primjereno događanjima glumci vjerno donose u današnjicu, odišu jednostavnošću. Nema tu nekih velikih filozofsko romantičarskih bravura u kojima bi se krile antičke svjetonazorske mudrosti. Likovi naracijskom lakoćom vraćaju u vilu na Vižuli svu tragičnost trenutka od kojeg nas dijeli gotovo sedamnaest stoljeća.

Nakon ispričanog događaja, Claudije nas sve poziva na antičku gozbu na terasi hotela Arcus. U tom trenutku cijela priča dobiva malko jači prizvuk dobro osmišljenog turističkog proizvoda. Ali, u redu je to, zašto ne?! Na terasi uz samo more stolovi, svjećice, konobari u rimskim togama, stol s delicijama s okusima i mirisima antike, glazba, antički plesovi… Ugodna atmosfera i zaokružen doživljaj. Nepretenciozan, ali lijep, zabavan i pomalo poučan.

- 13:27 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)