Marketing
Glad poslije gladi
- Sjedi...
I nemoj misliti da ćeš ustati dok sve ne pojedeš.
Sjedam.
Uzimam ribe.
Uzimam kruha.
Slažem male zalogaje u svojim tankim - "prstima k sebi",
pa si podmećem i svoje srce pod njih.
Toliko puta me kukavno otkucalo.
Toliko puta sam bubnjajući tim prstima ot-kucala ja njega.
Dok slušam kako više ne krulji
poluizgladnjelo i zaboravljeno,
dozivajući me s onog mjesta gdje sam davno zakopala sebe,
zagrabim još malo iz zdjele.
Tako sam dugo bila gladna.
...
- Ti zaslužuješ nekoga tko će pokrenuti planine i mora
da te pronađe i zagrli...
tu je zastao i kritički me odmjerio u oba smjera
... najprvo nahrani.
p.s.
Prijatelj mi je rekao nekidan:
"Ja ću te prevesti na talijanski. Čim te netko prevede na hrvatski."
Pa hoću reći...
Ja još ne znam o čemu je ovaj tekst,
jer se trudim prevesti talijansku večeru i nešto više na jezik roda moga -
onih Azra koji umiru kad ljube...
ili siti od gladi,
već prema potrebi...
i koja sam jako dugo u nejunačkom desetercu -
kako vrijeme prolazilo sve sam bljeđa, bljeđa bila...
bila,
kažem - još ne znam o čemu je ovaj tekst,
osim da
imam snažan osjećaj da nije o poremećaju u prehrani.
( tessa k od tesara)
Post je objavljen 16.08.2011. u 07:47 sati.