Marketing
tjedan velike odluke....
Ovaj je tjedan obilježen velikiiim događajem. A ne...krivo 
nisam mislio na ....njega ... veliki događaj vezan je uz mene.....konačno sam odlučio napraviti neke pomake na sebi – do sada, sputavan svojim fizijatrima, i nekim svojim ludim idejama nisam htio niti čut a kamoli probat, drugi način, drugi pristup svojim problemima s leđima, kukovima (ili kukama kako je kumica znala reć kad je bila mala 
), nogama.... malo sam čeprkao po netu, malo istraživao, upoznao neke „pacijente“, bio na nekim predavanjima ( i da, ko nevjerni Toma sve provjeravao) i...odlučio.... krenuo sam kiropraktičaru.... prvi strah bio je da li će me uopće primiti....zbog oštećenja i „dobrog“ stanja.... uslikao sam se en face i en bočno.... i.... gric, gric.... prošao sam prvu prepreku....na granici prihvatljivosti...uh... porazgovarali smo o svemu.... i, dobio sam dodatnu vjeru.... i isti čas potvrdio svoju odluku...no, sad je trebalo proći onaj drugi dio koji me, više psihološki, plašio od onog prvog.... kad mi zakrene vrat, pa kad mu vrat ostane u ruci... joooj..... a da ipak odustanem? Pumpica je počela užurbano lupati, ni pet pejs mejkera tada ne bi pomoglo....a ja....malo sam se.......no, sada nema uzmicanja....idemo, penji se .... osjetio je i On moj strah ali i vidio moju odlučnost pa je bio nježan .... prošao sam četiri tretmana – mislio sam da su sve kosti već popucale...ali, gle, ima ih još.... kao da rastu nove.... svaki dan je moj tretman vrlo bučan ...ali, ja sam opušten i svjestan da ovu odluku provodim do kraja.....istina, trajat će..... ali već sada imam veliku vjeru... jer, kako ne bi kad sam već osjetio pomake u nozi, kako ne bi kad sam osjetio neke dijelove (palac na nozi) za koji sam mislio da ga ni nemam koliko sam puta s njim opalio u krevet i više ni bol nisam osjećao..a sada – cuka li cuka..... koncentrirana cukanja podsjetila su me koje sam dijelove tijela imao u gipsu, longeti... sav sam scukan ....ali, općenito, ja sam super... glava... kao da je nemam.... tek tu i tamo neka sporadična, normalna bol, za koju se ne bi udostojao niti pomisliti a kamoli popiti tabletu ..... a dnevno sam ih, zbog „neobjašnjivih“ migrena znao popiti...uf, uf..... mislim da će pasti vrijednosti Plivinih dionica – od mene sve manji potrošač...
Tako mi je tjedan protekao u maloj prebukiranosti ali i začuđujućoj upornosti – dobro, tek je prvi tjedan prošao.....
Vikend sam jedva dočekao – iako su najavljivali kišu naravno da sam zgibao na ranč... malo odmora za dušu, malo radnih aktivnosti i priprema za, vjerojatni, kratki godišnji od tjedan dana ... jupiiiiii uspio sam se izboriti za tjedan dana što će mi, ne sumnjam, jako dobro doći.... jer, trebam popraviti oluk – voda pišti na sve strane a nju treba i te kako čuvati,
treba meštra dovući da malo servisira centralno, treba ložu dovuć, treba malo drva pripremiti....... a ima se i kositi, uživati u plodovima vrta....
Mahune su počele svoj ples – prvu sam rundu spremio u led... bit će ih još, ali, bit će i za kiseliti.... 
paradajzeki, ovi mali, izazivaju me svojom pojavom.... i čim ih naberem ...“nestanu“.... veliki.... i oni su tu negdje, ali, pustio sam ih još malo nek uživaju s frendovima....
Mali rat s ovim oklopnim vitezom bio je zanimljiv... dok sam se mačevao s njim i travkicom u jednom se trenutku propeo...i, samo da je bio malo veći.... ne bi me bilo 
Ruže me ove godine, doista, vole...... a i ja njih ...i, uživam u njihovim bojama....
I ne, nije mi srce kameno kao ovaj kamenčić koji sam našao....
Možda slabije pumpa, možda je suzno kao ove kapljice.....ali, još uvijek je zadivljeno ljepotom....
Od koje me danas, nešto ranije, potjeralo loše vrijeme
a vidim... nastavlja neumorno i dalje padati.....
Post je objavljen 25.07.2011. u 07:20 sati.