LJUBAV
Ljubav me susretljivo primi; ipak duša mi uzmače,
svjesna kala i grešnosti.
Ali, videći me kako oklijevam već kod prvog ulaska,
priđe mi bistrovida Ljubav
i zapita blago da mi što ne nedostaje.
"Dostojnost uzvanika da bude ovdje", odgovorih.
Ljubav mi reče: "Ti ćeš biti taj."
"Ja, zao i nezahvalan? Ah, moj ljubljeni,
ne mogu te gledati."
Ljubav me uze za ruku i odgovori sa smiješkom:
"Tko ti dade te oči ako ne ja?"
- Istina je, Gospodine, ali sam ih uprljao; nek' sramota
moja ide kamo zaslužuje.
- A zar ne znaš, reče mi Ljubav, tko ju je na se preuzeo?
- Ljubljeni, onda ću posluživati.
- Sjedi, reče mi Ljubav, i kušaj moja jela.
Sjeo sam i blagovao.
*******
Prijevod pjesme metafizičkog pjesnika iz 17. st.,
M. Kovačević.Post je objavljen 24.07.2011. u 16:20 sati.