Od jučer, kada je objavljena vijest o masakru u Norveškoj, tražim način da izrazim svoje suosjećanje zbog žrtava, tuge, straha i narušenog mira, jedne, po meni, „obećane“ zemlje svijeta.
Kako se do jutros broj poginulih popeo na 91(76) (77) osobu od kojih su većina djeca, krenula sam u potragu za nekim od stihova prijateljstva pjesnikinje Desanke Maksimović u zbirci „Pesme iz Norveške“.
Listajući zbirku, naišla sam na požutjeli novinski isječak negdje iz '76. ili '77. godine, u kojem se uz kratku biografiju pjesnikinje, postavlja nagradno pitanje:
-Navedite naslov pesme...
Isječak je iz jednog dnevnog lista, a govori o nagradnoj igri ili „nagradnom konkursu“ na temu poslijeratna jugoslavenska poezija, organiziranom u suradnji sa Književnom omladinom.
Za sakupljene subotnje kupone s točnim odgovorima na pitanja, 70 sretnih dobitnika čekaju glavne nagrade u vrijednim knjigama, a manje sretne godišnja pretplata na književni časopis.
Tako smo se nekad igrali.
Prvi kupon je tad ostao prazan.
Zatvorim zbirku i odustajući od prvobitne namjere, uz sućut, dopišem odgovor:
Krvava bajka
*****
Pregršt istih snova
i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskalo se u dnu džepova.
I činilo se svakom
da će dugo,
da će vrlo dugo
trčati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu
ne posvršava.
*****
Post je objavljen 23.07.2011. u 16:47 sati.