Marketing
Vatreno slavlje :)
Iako nisam planirao nikakvo „obilježavanje“ današnjeg, zapravo sad već jučerašnjeg, dana dogodilo se nešto što niti u najluđim snovima nisam mogao pomisliti a kamoli poželiti....
Nedjeljno, slavljeničko, jutro je započelo uobičajeno, kavica, malo vijesti, ranoranioci – telefonski čestitari, odlazak po Eu koju sam vodil na pikaču, usput kratka nabavka njoj i meni potrebitih stvari... ručak koji je njena majka spremila rado sam ponio doma ( jer, naravno, nisam tada bio gladan) i, kako je i red, za svoj rođendan, nastavio mrčiti po nekim radnjama koje do sutra moraju biti gotove – no, moram priznati, nije da me je išlo – štrajko sam na svakom koraku....
Oko osam sati nazvala me „mama“ uz ispriku ako me probudila....“ma daj, kaj ti je, pa spremam se u deset na vatromet.....“ – poslije sam shvatio zašto taj poziv...ma koja provjera jednog maila....
Oko deset sam krenuo prošetati do nasipa i pogledati vatromet... kako sam na netu otkrio da će biti dvije rapsodije.... krenuo sam na prvu sa namjerom, ako vrijeme bude dobro, malo prošetati i dočekati i drugu.....
Ma što ja namjeravao, sve je ispalo totalno drugačije 
Dok sam se „penjao“ na nasip čuo sam svoje ime...okrenuo se... a ono, kolegica, frendica s posla sa femili... nakon kratkog razgovora shvatio sam da će se okupiti „naša“ ekipa.... sve mi je bilo pomalo čudno...zakaj baš tu? Kaj niste išli malo niže ili s one strane..... no, sve je u sekundi razriješeno... naumile su – a one kad naume i ostvare, nać se na nasipu i mene, makar za uši, dovuć tamo... kada me ugledala podivljala je od veselja jer, sve su pripremile samo je bio problem mene dovuć...a ono, ničim izazvan, pojavio sam se.... i nije prošlo par minuta okupilo nas se petnaestak ...što kolegice, što njihovo „prateće osoblje“ – muževi i djeca – koji su, punih ruku došlo na nasip.... kola, fanta, piva i kolači za tren su prekrili stol a mi smo se razmilili po okolnim klupicama – dakle, ovo nisam, doista, mogao ni pomisliti...... 
i dok je, ne tako daleko, čula se muzika, uz smijeh, šalu, poneku strelicu ( a kako bi bez toga) čekali smo prvu rapsodiju a nje nema pa nema... opet sam nekaj smotal sa svojim (dez)informacijama... no, kako god, mi smo se družili, kratili vrijeme do vatrometa ma kad on bio... u jednom trenutku ugledao sam „tatu“ kako iz pravca parkinga donosi.... tortu.... i dok je on prilazio plam dviju svjećica istoga broja lelujale su u, do tada mirnoj, noći...a onda...onda je „mama“ povela a ostali popratili izvedbu rođendanske popevke..... i to jedne od meni najdražih 
kako god zvučala u ovo doba noći ... .rasplakala me je izvedba mojih najdražih s kojima provodim najveći dio dana..... i, dok su odzvanjali njihovi glasovi, zamislio sam, baš kao klinac, želju i puhnuo u dva plamićka....
Nakon pjesme svako je uzeo komadić već narezane torte.... razgovor, šala, druženje se nastavilo.... pa sam i saznao kako im je palo na pamet da se ovdje nađu... Odgovor je bio kratak i jasan ... „mama“ je jutros vidla ovdje, na blogu, da sam sinoć svratio na nasip i, nije trebalo puno....ideja, organizacija, sve je bilo, kako kaže, u pola sata riješeno... jedino je „tata“ morao u nabavku po pijaču a ona je složila i, meni omiljenu, pitu od jabuka..... a evo, ni ja im nisam radio problema i, ne znajući pojavio sam se na tulumu, dobrovoljno....zaboravio sam kako smo se nekada, doista u pet minuta, dogovorili za druženje.... danas, kada smo svi malo, zbog situacije, odsutni, ovo je bilo pravo osvježenje..... da, moj je ročkas posljednji koji ćemo, i kao kolege, provesti zajedno.... zato je ovo još vrednije, još draže i srcu slađe.... toliko da sam nakon dugooo vremena, popio i cijelu pivu .... pa ne slavi se istoznamenkasti ročkas svake godine (jedina je prednost... sad nemrem, barem godinu dana, smotati brojke i muljati s godinama)
Ništa, baš ništa nam nije moglo pokvariti ovo kratko ali slatko druženje..... pa je i doček vatrene rapsodije došao „ko iz topa“ - baš si mislim...kak je gruvalo možda je fakat bilo i iz topa....
I naravno da smo ostajali na momente bez daha....što od dima, mirisa...ali i od predivne ljepote na nebu
Nikada nisam, a ne vjerujem niti da ću, ovako proslavio rođendan ... ne samo nenadano, nego toliko lijepo i spontano a nadasve... toplo i iskreno..... toliko je malo potrebno za ispunjenost, zadovoljstvo....a opet, ponekad mi se čini tako nedostižno..... no, nije...nije nedostižno... ova večer to potvrđuje
I što reći..... HVALA VAM! 
Ovo je, moram priznati, bio jedan od onih ročkasa koje ću pamtiti po lijepom ..... i možda moj i je posljednji u ovakvom, kolegijalnom, sastavu..ali, drage moje, ni Vi mene, a bome ni ja Vas..... nećemo se riješiti...nikada!
I, ne mogu a da se „tateku“ ne zahvalim kaj je bil tak dobar ekonom..... Hvala ti!
Trenutno sam, pun dojmova, topline, opijen tom našom povezanošću..... još uvijek sam u nekom transu... ili je to od pive? 
Nisam ni sanjao kako je dobro obilježiti ročkas na nasipu.... još kad ti i vatromet prirede ...
Post je objavljen 04.07.2011. u 01:48 sati.