Marketing
napunjene baterije :)
Srećom pa postoje vikendi. Da ih nema, siguran sam, trebalo bi ih izmisliti! Kakav – takav brejk od svakodnevnice, ludila.
Tjedan je, kao i mnogi do sada, proletio u strci na poslu, ali i mnogim dogodovštinama koje su ga malo „začinile“... jedna od onih koje ću pamtiti je izvlačenje kuke za štrik nad kadom..... i to baš kad je bio pun .. trenirke, majice, čapare.... prestrašno.. možete li zamisliti scenu dok se tuširate a napadne vas trenirka... bježeći od nje naletite na majicu koja, flekava od ulja, liči na neman koja grabi sve pred sobom.... jedva, jedva sam preživio taj napad bez pada u kadi, bez razbijenih dijelova oko sebe.... neprospavana grmljavinska noć nešto je na što sam navikao.. .samo, nešto ih je previše u zadnje vrijeme.... , lijepi razgovori, ugodna društva odveli su, barem tih trenutaka, misli u neke mirnije vode.... i ne, neću o poslu jer, čini mi se, i tako uzima previše moga vremena – bar tu, neko vrijeme, ne želim razmišljati.... koliko još? Iako, čini mi se, velika većina nas broji „sitno“... no, kako je i život satkan od sitnica i taj „sitno“ želim vidjeti kao pozitivno.... „svako zlo za neko dobro“ – ono je što mi je često ovih dana na pameti.....
Ne mareći što sam morao odraditi nekoliko sati u službi „njihova veličanstva“ ovaj sam vikend svoje srce i dušu, opet, napunio pozitivnom snagom koju preko tjedna tako bjesomućno trošim. Neke sitnice ostale su nedovršene ali, malo rezanja živice, malo košenja livade oko kuće, malo „friziranja“ vrbi, malo prčkanja po vrtu uvijek izmame neki poseban osmjeh i zadovoljstvo.....
Naravno, najviše sam se raspametio nad šumskim jagodama, koje, kao da me uvijek nagrade kad se spustim do ruba ranča....
Nakon što sam se nauživao jadogica – a bilo ih je, vjerujte.... provjerio sam kako napreduju rane jabuke – oooo već sada su, iako još u razvoju i pomalo reske, poprilično fine i dobro izgledaju....Vrt se oteo kontroli u svakom pogledu... više me niko ništa ne pita i sve je počelo rasti, bujati..... 
No ipak, najveće zadovoljstvo su, ovaj vikend, izvukle iz mene vrbe ... ne, ne žalosne.... kako su se raspojasale do neslućenih razmjera, kako me uvijek neka „pomazi“ u prolazu... odlučio sam nešto napraviti s njima. Davno, dok sam bio klinac, želja mi je bila biti frizer.... a samo zato da majci uvijek napravim lijepu frizuru jer.... nikada nije imala ni vremena ni novaca za to... i sada, kada sam sa velikim škarama za živicu, krenuo prema vrbama, sjetio sam se te svoje dječje želje.... e pa... evo prilike da se pokažem na „modelu“.
Pregledao sam model sa svih strana kako bi, u glavi, vizualizirao najbolju frizuru.... 
Malo su „dlake“ razbacane na sve strane, ali, odlučio sam upristojiti ove svoje biljkice... pa nemreju mi tak na ulazu dočekivati sve drage koji dođu....
Ko pravi meštar, primio sam se posla...
u tijeku rada sam shvatio da ću morati kupiti i male škare kako bi lakše uspio ošišati „iza uha“ a i kako bi lijepo sredio šiške... no, kada sam sve pogledao, zurka, za prvi puta, nije uopće loša.... 
Na posljednjoj frizuri shvatio sam što znači biti nestašno „dijete“ – kako god ja htio nešto složiti, ova vrba kao da je rasla kada i kako se njoj htjelo...pa sam, za prvu intervenciju nad njom izveo kompromis... pola po njenom, pola po mojem...neka polusređena hipijevska zurka 
I dok sam se ja zabavljao u "salonu" osjetio sam da me neko vreba.... okrenuo sam se... a ono..“moja“ maca izbezumljeno gleda i pita se....“uči ili ne? Kaj ak i mene dohvati..??“ 
Vrt je, naravno, oteo malo mog vremena ali i divljenja.... dobro se, za sada, bori s vremenom, a, čini mi se, uskoro slijedi i prva berba graška... mmm kao da već miriši riži biži
i, konačno me ovo predivno stvorenje ( barem jedno ) udostojalo svog pohoda
Post je objavljen 12.06.2011. u 21:30 sati.