U posljednjem blogu opisane su vrste osiguranja željezničko-cestovnih prijelaza (ŽCP). U ovom blogu pokušati ću objasniti i razlike u rješenjima osiguranja željezničko-cestovnih prijelaza sa branicima ili polubranicima.
Željezničko-cestovni prijelazi osigurani sa branicima ( brklja, rampa ) zatvaraju cijelu cestu, dok polubranici zatvaraju samo odnosni trak ceste. Tamo gdje su branici, obično su to uređaji kojima rukuje radnik, tzv. čuvar ŽCP-a. Kod ovog tipa osiguranja željezničko-cestovnog prijelaza vremena čekanja da vlak prođe i da se branik podigne i oslobodi prolaz cestovnim vozilima su najdulja. Zašto je tome tako?
Željeznički propisi ovdje nalažu sljedeće: branik kojim rukuje čuvar ŽCP-a mora se spustiti najkasnije 5 minuta prije vjerojatnog prolaska vlaka. Zapovijed za spuštanje rampe čuvaru daje prometnik vlakova iz kolodvora odakle će vlak krenuti i to 7 minuta prije vjerojatnog prolaska odnosno odlaska vlaka iz tog kolodvora. Čuvar ŽCP-a zna koliko vremena treba da vlak stigne od kolodvora do njegovog prijelaza i on spušta rampu 5 minuta prije prolaska vlaka preko tog ŽCP-a.
Dakle, ako vlak polazi iz prethodnog kolodvoru u 10.50, prometnik vlakova će o tome obavijestiti čuvara ŽCP-a u 10.43. Ako vlak prolazi željezničko-cestovni prijelaz u 10.53, tada će branik morati biti spušten već u 10.48, dakle 5 minuta prije vjerojatnog prolaska vlaka. Znači, već u startu se čeka minimalno 5 minuta. A ako se kojim slučajem dogodi da vlak zbog nekog razloga produži svoje vrijeme putovanja ili stane zbog kvara ili nekog drugog razloga, čekanja će biti i veća, a čuvar ŽCP-a ne smije podići branik dok ne dobije pouzdanu informaciju da je vlak ostao u kvaru ili neće proći zbog nečeg drugog. Ako je promet na cesti frekventan, za čas će se nakupiti veliki broj cestovnih vozila u kojima se nalaze ljutiti vozači.
Puno je bolja situacija s automatskim uređajima za osiguranje ŽCP-ova koje vlak sam uključuje i isključuje. Dakle, na propisanoj daljini ispred ŽCP-a na pruzi nalaze se uključni kontakti koji registriraju dolazeći vlak. Kad ti kontakti registriraju vlak uređaj na ŽCP-u počinje zvoniti i crvena svjetla trepću, te se nakon 10-tak sekundi spušta polubranik i vlak već za nekoliko desetaka sekundi prolazi. Nakon što vlak prođe isključne kontakte koji se nalaze iza ŽCP-a, polubranik se diže i promet se na cesti može nesmetano odvijati. Ovo je znatno bolje rješenje od rampe kojom rukuje čuvar ŽCP-a, jer su vremena čekanja da prođe vlak minimalna .
Postoji još jedno rješenje za osiguranje a to je kad je ŽCP blizu kolodvora, onda prometnik vlakova postavlja isti pomoću kolodvorskog signalno-siguronosnog uređaja. Da bi osigurao put vožnje za vlak i vlaku uključio signal da može ući ili proći kroz kolodvor ( na željeznici to zovemo postavljanje ili osiguranje puta vožnje), prometnik vlakova mora prije toga spustiti polubranik ili branik na ŽCP-u. Tek kad je polubranik spušten,o čemu prometnik vlakova dobiva indikaciju na svom uređaju, tada može vlaku postaviti signal ( ne semafor ) u položaj za dozvoljenu vožnju. A te sve radnje mora obaviti tako pravovremeno da vlak ne smije stati ispred signala. Zbog toga se i na ovakvim ŽCP-ovima mora čekati nekoliko minuta duže nego na automatskim ŽCP-ovima.
Budite strpljivi koliko god se dugo mora čekati. ŽCP-ovi su opasna mjesta gdje se svako nestrpljenje može platiti najvećom mogućom cijenom. Vlak je uvijek brži.
Post je objavljen 08.06.2011. u 09:56 sati.