Part I: Intro
Često se uhvatim da čitam neki stari post. U nekima od njih sam se uspio bolje izraziti, u nekima nešto lošije. Svejedno, svaka od tih riječi je imala svoju notu. S druge strane, svaka od njih je bila možda samo malo neprecizna. Nije uputno gledati unatrag, svejedno, često pogriješiš u situaciji kakvu si već doživio. Stvarno sam loš u rezimiranju nečega prema čemu sam sve samo ne objektivan. Riječi koje pišem, i koje ću napisati su na neki način beznačajne, ali isto tako znače sve u nekoj sferi razmišljanja. Kako je uopće išla ona pjesma?
"We have just one world
But we live in different ones" – Mark Knopfler
Part II: Excuses
Znaš sve one glupe fraze koje si zamišljaš u glavi te ih interpretiraš kao moguće reakcije ljudi na tvoj postupak? Zamisli da ne postoje? Znači li to da postupaš ispravno? Zaista, što ako činjenice lažu? Nisam siguran da znaMo dovoljno o ovom svijetu da bismo uopće mogli generalizirati, a još manje davati konkretne pretpostavke. Moj najdraži otrove, zar ne shvaćaš da si samo riječ? Svaka od tih "riječi" sputava te više no što ti daje prostora za izražavanje. Ne postoji savršen jezik, odnosno, ne postoji još. Ne dok ne nađemo sve riječi za ono što želimo. Mislim da smo mi osuđeni na vječnu porugu riječi koje smo sami izmislili. Iskreno, nije lako bježati kada ne znaš kamo bježiš. Još gore je kada ne znaš od čega bježiš, ali nepoznato je tako teško pojmljivo. Ne mogu znati što upravo gledaš, još manje što vidiš u tome. No miris mističnoga je sladak, katkad ne želiš odgovor, barem ne još. Baš kao što nekad ne želiš kišobran usred tople ljetne kiše. To može postati tako adiktivno. Koliko je lako pronalaziti izlike za nešto u čemu uživaš? Teško to shvaćam zbog nečega u meni što jednostavno nije u redu. Možda je istina upravo u univerzalnom zakonu akcije i reakcije. Jer, ljudi ne reagiraju na ljubav, ljudi reagiraju na akciju. Odnosno, nemoguće je uspješno projicirati ono što se nalazi iza tvojih očiju osim ako to ne kažeš na neki način. Savršeno razumijem osobu koja to jednostavno ne želi reći. Sladak okus gorčine. To je tako ugodna noćna mora, ne mogu dočekati da se onamo vratim.
In with the ashes
Or up with the smoke from the fire
With wings up in heaven
Or here, lying in bed
Palm of her hand to my head
Now and forever curled in my heart
And the heart of the world
Interlude: Osteosynthesis, What a Mindfuck