Kad sam krenula u osnovnu školu bila sam od one djece kojoj je to središnji događaj čitavog njihovog malog života. Jurila sam u školu, s ulaznih vrata se bacala na pisanje zadaće (ako je već nisam u školi napravila) i zaljubljeno gledala i mazila i pazila svoje knjige (Dobro jutro 1, 2 i 3!!!) i bilježnice, pernicu i sve po redu. Bila sam očarana školom i učenjem. Jutarnja smjena mi nije bila nikakav problem naprotiv, Supermenica je samo trebala dodirnuti kvaku na vratima i ja sam već bila u visokom startu. Voljela sam crtanku i pisanku za tiskana i onu za pisana slova i onu plavu s kockicama. Ljubav prema neispisanim kao i ispisanim listovima papira me nije napustila do danas. Čitave dane provodim pred računalom i kuckakm po tipkovnici, ali prava su ljubav i dalje i zauvijek fine pisaljke i fnj-fnj bilježnice/rokovnici. Uvijek vučem nešto sa sobom, nešto čime i na čemu mogu zapisati/upisati/prepisati/zabilježiti. Ne crtam, osim neke šume kvadratića i isprepletenih karika. Črčkam slova i imam nizove kojima isprobavam nove pisaljke, Paranoid Android je jedan takav niz. Prazna bilježnica je hrpa potencijala. Prazan papir je mogućnost za nešto veličanstveno. Knjiga je ostvarenje. Ponekad i nečeg veličanstvenog. Volim listati knjige, prelaziti prstima po papiru. Obožavam miris novih knjiga i kupovala bih parfeme i boriće za auto (koji nemam) s mirisom novih knjiga. Bez obzira na probleme koje stvara odlaganje novih knjiga u skučenim životnim prostorima i dalje ih kupujem. Spremna sam udomiti mnoge naslove, objavljene i one koji se tek trebaju napisati. Radujem se lijepo oblikovanim naslovnicama, promišljenim izborima fontova i uredničkim dodacima. Volim pročitati bilješku o prevoditelji/ici i suvislu biografsku crticu o autoru/ici.
E-čitači i e-knjige... Ne vidim se u tom svijetu. Možda sam previše old school. E-čitači imaju miris plastike. Virtualno mi listanje nije dovoljno stvarno. Uviđam određene prednosti takvih uređaja, ali biram ih zanemariti na uštrb onog meni važnog kad su ukoričeni listovi papira u pitanju - emocionalna komponenta. Ne mogu se vezati uz knjigu koja mi nije dovoljno stvarna, opipljiva, mirisna. Knjige u mom stanu imaju miris po cigaretama. Što nije osobito privlačno, ali je moje. E-čitač mi govori o životu u kojemu nema dovoljno mjesta za knjige, kako mjesta na policama tako i vremenu. A meni je važno vrijeme za knjige i čitanje. Važno mi je posvetiti se onomu što čitam.
Jedan od argumenata u korist e-čitača su bitno niže cijene e-knjiga. Istina je da su jeftinije, ali meni to više zapravo i nisu knjige. Postaju roba u onom najružnijem mogućem smislu, kapitalističko-korporativnom smislu. Potrošna roba koja se mora masovno prodati kako bi opravdala svoju nisku cijenu. Ako se mora masovno prodati i mora biti jeftina, bilo bi važno i da je privlačna masama, pitka i bliska svakom potrošaču. Kad tako postavim stvari, zabrinem se za sudbinu svih onih važnih knjiga koje tek trebaju biti napisane, a koje ne bi zadovoljile te osnovne kriterije. Koliko bi njihovim autorima bilo zanimljivo uopće odvojiti vrijeme za pisanje ako će u konačnici od svega toga imati za žvake? Od Gutenberga do danas knjiga je definitivno postala masovni proizvod, ne mislim da nije, ali mi se čini da nije u velikoj mjeri izgubila na kvaliteti. Brinem se što će se dogoditi s kvalitetom napisanog kad se sve knjige ovog svijeta budu pisale za kindlove, ajpede i sl. spravice i prodavale se za neku siću. Tko će tada odvojiti godinu dana svog života da napiše idući veliki ruski/američki/turski roman? Živeći u zemlji u kojoj je kupovina knjiga luksuz, osjećam se pomalo kao snob i kokoš dok ovo pišem... Iskreno, mislim da knjige po 10 kn ne bi natjerale mnoge oko mene da više čitaju ili da uopće počnu čitati.
E-knjige je jednostavnije prenositi. Kad putujem nosim nekoliko naslova sa sobom. Osim kad putujem u mjesta koja imaju dovoljan broj knjižara u kojima se mogu sakrivati i birati nove naslove. Knjige koje pakiram zauzimaju mjesto, istina, ali ja sam od onih koje ne nose nepotrebne stvari sa sobom na put pa za dvije-tri knjige uvijek ima mjesta. Biranje naslova za put ima svojih draži, uživam u predviđanju svojih čitateljskih raspoloženja. E-čitači bi mi to oduzeli.
Volim tehnologiju i civilizacijski napredak koji moj život čini lakšim i ugodnijim. Volim računala i perilice za rublje, volim gadgete koji mi omogućavaju slušanje glazbe u pokretu i volim kuhalo za vodu. Jednako tako volim i knjige od papira, s tvrdim i mekanim koricama. Čine moj život lakšim i ugodnijim dok ih uzimam s police, listam, njuškam i gubim se u nizovima slova. Kad se ušuškam s novim naslovom moj život kao da ponovo počinje, kao da sam opet u prvom razredu osnovne škole i sve se čini moguće.
Post je objavljen 11.05.2011. u 20:33 sati.