Marketing
Parkiralište pansiona "Kod veselog Zlaje"
Ustajem nešto prije 7, naspavao sam se k'o beba - ali mi sad valja čekati par sati dok ostatak ekipe ne počne pokazivati volju za buđenjem. Šećem okolo tim mirnim, pitomim krajem, uživam u proljeću i njegovom svježem zelenilu. Potom pada prva kavica i Zlajina mama, gospođa Mara, potvrđuje kako ima već dugi staž u hranjenju i pojenju brojnih prijatelja svog sina; priprema nam obilan i krapak seljački doručak; poslije ovakve klope bi nam valjalo ići za plug ili u šumu, a ne ljenčariti i izmjenjivati bajkerske priče udobno zavaljeni u naslonjačima na trijemu. U razgovoru mi se smije što sam je "stavio na Internet" u blogu prošli puta kad sam bio kod njih u gostima, i kako joj se baš i nije svidjela slika - nek' slikam sad, kad je sve zeleno - očito ponosna na svoj bogati i dobro obrađivani povrtnjak.
Makar nismo svi samo sjedili; Megla je kremao i natezao svoju zmijsku kožicu - pa ti uključi maštu i sam zaključi o čemu je tu riječ! 
Post je objavljen 30.04.2011. u 07:15 sati.