kad dišemo
usne nam poprimaju sive obrise
neizgovorenih riječi.
poznaješ moje suze?
i ja tvoja rebra;
koje smo sve istine mogli reći,
a nismo;
voda kojom se pereš
nije dovoljna kao vodopad
da prepoznam padanje
kao brzinu niz stijenje;
mogla bih te voljeti
traumatski,
ali nikad drugo do spontano
(!)
kako dobro poznaješ moju interpunkciju,
pa da mi ni dvored ne zamjeriš?
da mi je znati samo unutarnju stranu kapaka,
vjerovatno bih se gledala samo na vanjsku,
gledamo se ravno u očima
srcima
Post je objavljen 29.04.2011. u 23:42 sati.