Kak je išla ona pjesma iz davnina? Ono o godinama i fazama i prolaznosti života? - potpomogunuto izvrnutom švapskom verzijom moje pokojne mame koja je iz svega iz čeg se moglo delala cirkus, al joj nije pomoglo, i ona umrla, dakle ovak je definitivno prenesen prvi red što slijedi:
Stafila staro dede dtete ot sfoje dtete na koleno pa priča šta pbilo pa proschlo:
Sa 10 godina još si malo đače,
a već sa 20 momče si jače,
sa 30 (ne sjećam se kaj s 30) – svakako – nešto, malo si jači;
sa 40 naš um prednjači,
sa 50 kosa sijedi,
sa 60 štap ti vrijedi
70 – glava klima,
80 – zima, zima.
Sa 90 godina srce već nam hladi,
a sa 100 ljeta još smo mladi.
Nakon toga valjda umre ko hoće.
Ali: Počelo moje maloljetno dijete razmišljati o životu, a to zgleda ovak:
Mama, kad ti planiraš umrijeti?
(Ne znam kako to djeluje nekom stranom, ali ja sam od suzdržanog smeha skor' kavu kroz nos popljuvala (kroznosila???) u komp, naime u ovim mojim godinama već shvaćaš da nebuš još tolko živil.)
Odgovaram detetu: Ne znam sine, nisam još planirala u detalje.
Dete: Gleč, ja sam si razmišljal. Ti bi mogla živit recimo do 2030. Tak sam si ja nekak zračunal. Tata bi mogel do 2040. (Naime, moj bivši, a otac mog sina, je 7 godina mlađi pa ima duži rok trajanja). A ja bum onda ostal sam, i moral bum se sam za sebe brinuti, kuiš, a mama, čuj, kaj možeš, to ti je život, razmeš?
Odgovaram sinu: Aha, razmem, a čuj, dobro si to zračunal. Mislim onda buš, te 2040. imal 47 godina, pa bi bilo i red da se u to vrijeme počneš za sebe brinuti.
Je, ja sam ti strašno realan. A ja bi štel dočekati 2100-u godinu.
Sine, majketi, pa onda bi imal 107 godina, ko si to još želi?!
A čuj, bum si još malo razmislil.
(Veli moj sin.)
Onda sam to ispričala Bibi pa je ona od smeha skoro shračkala vodu po mene, naime već je bila popila kavu. (Pluskvamperfekt...)
Post je objavljen 17.04.2011. u 14:51 sati.