Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jazzzlo

Marketing

Kako nisam postala plavuša and lived to tell about it

Unatoč brojnim riječima ohrabrenja i lobističkim porukama raznih vrsta, nisam postala plavuša. Šišarka je rekla odlučno NE! A ja moju šišarku slušam. Nisam ju lako pronašla. Nakon 8 godina vjernosti, nemam srca tražiti drugu. Ne bih mogla preživjeti krah još jedne veze u tako kratkom vremenu. Tim više što se ova veza doista temelji na iskrenosti. Ugl, nisam plavuša ali sam pofarbana u neku neodređenu boju zahvaljujući kojoj više ne izgledam kao da me poplava izbacila. Zanimljiva promjena.
Sutra je na dnevnom redu Zagreb. Koji sad ne volim. Uz ispriku svima koji ga vole. Truckanje vlakom u vrijeme kad pošten svijet ulazi u još jednu REM fazu. Nakon čega se od mene očekuje lucidnost i koncentracija. Pa tako u komadu skoro 8 sati. Onda nazad. Tom se dijelu najviše radujem - povratku. Kao draga Hannah koja još nije krenula u JAR, a već snuje povratak. U međuvremenu je od putne groznice i temperaturu dobila, da ne spominjem sumnjivi kašalj. Glede i unatoč ima snage redovno čitati blog. Barem neka konstanta u njenom turbulentnom životu. Nije JAR tako daleko. To samo tako izgleda kad gledaš iz ravnice.
Ja ne volim putovanja. Nikad nisam. Osim jednom u srednjoj, kad sam se vraćala s proba u neki kasni sat i prolazeći pored autobusnog kolodvora, s kojeg je upravo kretao neki dugoprugaški bus, pomislila kao bi bilo sjajno sjesti u njega i krenuti negdje. Bez cilja i svrhe, bez prtljage koja uvijek pravi probleme. Držalo me dok nisam stigla do početka ulice. Nije me više uhvatilo. Vrlo sam pažljivo hodala svijetom pazeći da me negdje ne sustigne ili, nedajbože, sačeka iza ćoška. I nije. I svako putovanje koje sam morala poduzeti mi je bilo kao vađenje zuba. Jedino čemu sam se veselila bio je i ostao povratak. Gdje god. Nekomu komu sam bitna. Nikad se neću moći refati mojim dragim curama koje su me dočekale na željezničkom kolodvoru kad sam se u prosincu vratila iz Zagreba. Ne znam kako bih se uopće pomaknula s tog perona da nije bilo njih. Ne znam kako bih se ikad više mogla radovati povratku. Gdje god.



Post je objavljen 14.02.2011. u 19:54 sati.