Morala sam ti prići i poljubiti te usne putene, pozivajuće, tako grešne i slatke.
Utopiti se u poljupcima tvojim i izgorjeti na rukama tvojim.
Bilo bi tako lako zaljubiti se u te i tako loše ..
ali ne mogu si pomoći
jer probuđuješ poeziju u meni stoga vičem: „Uzmi me! Otmi me! Obljubi me!
Ispuni me zvijezdama i crnilom dok treperim zarivajući se u te i obgrljujući te nogama.“
Voli me kao nikoga do sada. Prepusti se. Opusti se. Razdiri me. Otkači se. Vrišti. Grizi.
Voli me na sve načine i spavaj pokraj mene da osjetim težinu tvoju
te slatkoću tvoga daha i mog okusa na njemu.
A kada jutro svane i cvrčci nas probude ... nasmiješi se i ponovi .. i ponovi sve ..
prvo nježnije pa žešće dok ne nestanemo u noći.
Post je objavljen 19.01.2011. u 11:29 sati.