Ovih dana imao sam priliku čuti, a i pročitati neke interesantne članke o zemljama članicama tzv. Europske Unije. Prvi je od 02.01.2011. godine s naslovom „Poljska jedina u EU koju je kriza zaobišla“, drugi „Belgija bez vlade - ruši sve rekorde“ od 08.01.2011. kao i „Oporavak gospodarstava zemalja kandidata“ od 14.01.2011.. Naoko tri teksta bez međusobne poveznice, ali koja su vrlo simptomatična za događanja u Republici Hrvatskoj.
U prvom tekstu „Poljska jedina u EU koju je kriza zaobišla“ autor se pita: „Kako su od zemlje siromaštva i gladi, u tako kratkom razdoblju, došli do toga da stranci u nju rado ulažu?“
Prije nego vam dam autorove konstatacije sjetite se koliko su prije samo 20 godina Poljaci bili svjetlosnih godina iza nas po svemu, a ne samo po ekonomiji odnosno „gospodarstvu“ kako Tuđmanova klijentela to voli formulirati. A sve je bilo vrlo jednostavno. Autor teksta kaže:
- „Nakon rušenja željezne zavjese Poljaci nisu dopustili uništavanje poljoprivrede i industrije.“
- „Prije sedam-osam godina obračunali su se s korupcijom u vrhu vlasti.“
- „Trošiti se moglo onoliko koliko se ima i ništa više.“
- „Na ljestvici stotinu svjetskih gradova s najpovoljnijom poslovnom klimom za otvaranje tvrtke ili pogona stranih kompanija su i tri poljska grada: Varšava, Wroclaw i Krakov. Najviše stranih ulaganja dolazi iz Njemačke, Nizozemske, SAD-a, Izraela i Kine. Prošle godine ona su iznosila više od 14 milijardi eura.“
- „Svaka od 16 regija stranim investitorima nudi katalog investicija. Riječ je o pripremljenim projektima u investicijskim zonama.“
To je samo 5 konstatacija. Svakom pametnom, poštenom i dobronamjernom i previše. A što je Tuđman uradio. Uzviknuo je „Imamo je“ i iza toga slijedi:
- Uništavanje i rasprodaja poljoprivrede, industrije i kompletnog bankarskog sustava u vlasništvu hrvatskog naroda.
- Korupcija je postala uobičajeni „way of life“ kojeg potiče direktno HDZ-ova Vlada i to kroz skoro cijelo razdoblje od 20-tak godina tzv. Samostalne i suverene Republike Hrvatske. I za vrijeme Račana napravljeni pomaci, bez participiranja u vlasništvu nad sredstvima rada, bili su samo uludi pokušaj. HDZ-ovci i stranci su vlasnici svega pa i sredstava rada, dakle jedini su koji mogu nešto suvislo i napraviti, ili vlast Republike Hrvatske provođenjem revizije privatizacije i dovođenjem pravde i morala ponovno na ova područja. Bez toga sve je čorak.
- Stranih ulaganja gotovo i nema jer je korupcija tolikog maha da nitko i ne želi ulagati u Hrvatsku.
- Strategije razvoja nema niti će je biti dok je Jaca na vlasti jer, što netko tko o tome pojma nema, može nešto suvislo i napraviti. Iskustvo kumrovačke partijske škole, tzv. novinarski rad i vjerojatno kupljena diploma pravnog fakulteta, kao i nedostatak bilo kakvog stvaralačkog iskustva i znanja, po onome „kud Ivo tud i ja“, nisu temelji za nešto ozbiljnije osim daljnje destrukcije i odugovlačenja kraha i traženja puteva, za pronalaženje puteva, za pronalaženje puteva.....
Jer mi hrvati smo žilav narod i nitko ne može preživjeti ono što mi možemo. Očigledno. Dvadeset godina sustavne destrukcije, a mi još uvijek živi, mirni i čekamo neko čudo. Kakav smo mi to narod?
Drugi tekst „Belgija bez vlade - ruši sve rekorde“ konstatira da:
- „Belgija danas obara europski rekord najdulje političke krize u kojoj državom upravlja privremena vlada“ od preko 208 dana.
- „Prema mišljenju mnogih, ta je država uspješno predsjedala EU-om, iako je sama bila bez kormila.“ (Recimo da je tome tako, što čisto sumnjam, ali neka bude.)
Pa koji zaključak čovjek prosječne inteligencije iz ovoga može izvuči. Pa ljudi moji, i nama bi sigurno bilo bolje bez naše Vlade nego s njom. Rezultati „rada“ naše Vlade i više su nego pogubni, ne samo za hrvatsku ekonomiju nego i za sve pore života u Hrvatskoj, za gotovo sve građane osim za „Ali Tuđmana i 200 hrvatskih obitelji“.
I treći članak „Oporavak gospodarstava zemalja kandidata“ pokazuje da cit.:
- „Oporavak gospodarstava zemalja koje žele pristupiti Europskoj uniji općenito je ubrzan u trećem tromjesečju.“
- „Turska se ponovno istaknula najvišom stopom rasta realnog BDP-a (5,5 posto) među zemljama kandidatima i onima u procesu pristupa. U Albaniji je rast ubrzan na 4,9 posto, u Srbiji na 2,7 posto, a u Makedoniji na 1,3 posto, navodi se u tromjesečnom izvješću EK.
- „U Hrvatskoj je u trećem tromjesečju počeo blagi oporavak, uz stopu rasta od 0,2 posto, a preliminarni podaci upućuju i na početak oporavka u Crnoj Gori, uz stopu rasta od dva posto.“
I ovih jadnih, što se kasnije ispostavilo i lažnih, 0,2 posto, postali su stvarnih oko – 2,0 posto, što u stvari znači da i dalje tonemo, tonemo i tonemo. Nezaposlenih preko 320.000. I dokle ćemo. Ne zna se. Vjerojatno dok i dalje budemo imalu ovakvu vlast koju vjerojatno i zaslužujemo kad u 20 godina nismo bili kadri izabrati nešto što valja.
Da tragedija bude veća, antikorupcijska strategija naše premijerke je samo obično bacanje pijeska u oči promatračima Europske Unije i pokušaj legalizacije ratnoprofiterske pretvorbe i prihvatizacije.
Jedino svjetlo, za koje je kvazi oporba zaslužna, recimo to tako, da je taj zločin kao nezastarjevajući, unesen u Ustav Republike Hrvatske. Na savjesti budućih generacija i Vlada bit će da se taj ratno-profiterski zločin i genocid potpuno istraži i najstrože sankcionira. Pa bio on hrvatski, talijanski, njemački ili bilo čiji. U ime i za račun hrvatskog naroda.
A u međuvremenu, dok traje ova farsa, klerofašizam neviđenih razmjera buja i buja Hrvatskom i internetom. Šire se laži i obmane, neviđena mržnja i amoral, čak i neki bivši pretendenti za predsjednika ove izmučene tzv. „Republike Hrvatske“.
UDBA i komunizam, koji nigdje i nikada u stvarnosti nije zaživio, su i dalje krivi za sve, pa i za Sanadera, i osobito za hercegovačku crkvu u hrvata. I zna se zbog čega, a i s razlogom.
Ali „draga gospodo“, hrvatski narod kakav god da je, takve vaše bestijalnosti i mržnju neće progutati. Dijaspora možda da, ali domicilna Hrvatska nikada.
Hrvati moji, budimo napokon svoji na svome i ne dozvolimo beštijama da nam i dalje ovo rade.
Amen.
Post je objavljen 17.01.2011. u 10:57 sati.