...ma ajde stojte s mirom i ne tucite glavon u zid
nisan toliko okrutna - ipak ćemo o reklami. Pa reklama je fakat duhovita, što je već uobičajen standard za ovaj proizvod. Dečko u reklami ima krasno lišce, osim što bi se mogao malo nabildati, poraditi jelte na mišićnoj masi, popuniti u budućnosti ono bijelo košuljče ili majičicu štoliveć, koju na koncu skida i stvarno nemam nekih većih prigovora osim...
osim što ipak imam jednu jaču zamjerku na račun jedne druge ne-zemljopisne autentičnosti. A gdje bih ja bila ja da moje soko okolovo nešto ne ubode
Vidite, mene ne smeta toliko što je Split podvaljen kao Italija, jer me boli đon da nas podvale i pod Švicarsku ako mogu (eh pusti snovi), nego me smeta što se izvitoperuje jedna druga istina.
Naime, u reklami ko´ fol sa vedrog rvackog neba padaju anđeli, ali faktografska je činjenica da sa rvackog neba ne padaju anđeli već -
rvacki vojni avioni (i kao što je neverin u svom
zadnjem postu primijetio - od hrvatskih građana proizvode invalide). To je recimo falsifikat koji mene u ovoj reklami najviše smeta.
A i cure koje padaju su brate premršave. Ne kažem da cure u reklami nisu lijepe mlade dame, ali slika anđela u mojoj glavi nekako prije naginje Rubensu i Raffaellu,
sočnim malim pupastim anđelćićima, bucmastih, rumenih i punašnih obraščića i rukica.
Ovako me cijela priča previše asocira na onu anoreksičnu manekenku, Isabelle Caro, koja je nedavno, cijenu bavljenja svojom profesijom - platila životom. Ona se ipak nadala i svoje zadnje godine života posvetila tome
da svojom tragičnom životnom pričom osvijesti mlade djevojke diljem ovog uvrnutog planeta. Ona se svojim slabašnim, izmučenim tijelom borila, koliko je to već bilo u njenoj moći, da iz svijeta mode izbaci taj vrlo opasan i nezdrav trend pothranjenih manekenki. Što je s njene strane, budite svjesni, bila velika hrabrost. Ali čini mi se da je i njen primjer bio uzaludan, čak mi i ova inače simpa reklama to potvrđuje, žalosno, što drugo reći...
Eto, to su recimo neke realnije stavke iz stanja naše nacije kroacije koje mene u ovoj reklami muče.
I kako već jednom rekoh, ustvrdivši da me gući muči, reklame za muške mirise stvarno pogađaju svoj cilj, a taj cilj su žene. No još malo više obzira i osviještenosti u njima ne bi škodilo.
A bome-bome, primjećujem i određenu gužvu u šesnaestercu. Otkad su prije koji dan krenuli novi komercijalni programi, u onom udarnom večernjem terminu od 20h pa otprilike tamo do 22h - na svim se programima odvija kvalitativna bitka. Dobre serije kolidiraju sa filmovima koji kolidiraju sa turskim sapunicama koje opet kolidiraju sa drugim filmovima i drugim sapunicama. Primjećuje se nagli skok večernjih sadržaja na svim programima, pa čovjek ne zna što, kada i gdje. Nije to nešto puno bolje, ali je bolje nego prije (dok se taj prvotni balon valjda ne ispuše). Dabogda tako bilo i 24 sata dnevno, a ne da narod vrlo ispravno primjećuje kako su novi tv kanali samo nadogradnja dodatnog zatupljujućeg sadržaja, krcata reprizama, lošim i zastarjelim serijama, trač-šund-kviz-biz-žuć-muć-šuć-buć-estradnim magazinima i tako to. Idemo (padajmo?) dalje...