Marketing
Ispunjen vikend...
Prošao je još jedan vikend – ovaj puno posebniji od uobičajenih – Božić i duh velikog Rođenja svima je, barem malo, unio svijetlosti i mira. Još jednom, svima Vam hvala na čestitkama. 
A kako je meni prošao ovaj Blagdanski vikend? Bilo je svega .... na sam sam Božić, uobičajeno, bio kod punice i junca na ručku. Ove je godine bilo puno burnije, jer, bili su i kumovi sa malom kumicom... konačno, pa Sanja je krsna kuma...., naišla je i Ea, Ivana i Mladen, Tihana....nakupilo nas se poprilično, tako da se i ona u jednom trenu zapitala – Isuse, otkad Vas sve ovako na okupu nisam vidjela....i stvarno... ima tome vremena – svi naiđemo, onako, kad nam vrijeme dozvoli – ali, ovaj smo se puta dogovorili „napuniti“ joj kuću – jer stalno govori „ma navratite, pusto mi je...“
Naravno da je malena, s vratiju, gledala gdje je bor...ali, ne, ne zato da vidi što je njoj Isusek donio... prvo je ispraznila veliku vreću koju su donijeli – jer, Isusek je „zabunom ostavio pod njihovim borom“ – za punicu, junca i... ma za njenog kuma... a onda je, kao slučajno, ugledala svoje ime na jednom paketiću 
... pa na drugom..pa na nekoliko njih... i, zaključila „ pa Isusek stvarno misli da sam bila dobra ove godine“ i, pobjedonosno pogledala svoje roditelje. ... ne, nije tu bilo nikakvog pretjerivanja . tek nove bojice, jedna jakna, trenirkica... ma ne, ne sve od mene....a kako je ko „novi“ naišao, tako je okecama gledala da li je Isusek kaj za nju ostavil kod nje/njih... 
Kao i prethodnih godina u darivanju nismo pretjerivali.... sitnice, a opet, korisne sitnice i znak pažnje.... tako sam se nakupio krema za brijanje ali i onih poslije... miran sam juhuhu .... a kumica – ona može crtati do mile volje – alata joj neće usfaliti dugo vremena. U jednom trenutku je, onako važno svima rekla, „izgleda da je i Isusek čuo da me učiteljica pohvalila da bolje crtam“ 
Kako se pročulo da sam nakon Balaševića, nakon puno godina, uzeo gitaru u ruke i malo zasvirao, tako je i punica molila, barem jednu, njoj posebnu dragu pjesmu... ne znam jesam li Vam kada rekao kako je Sanja predivno svirala klavir, sintić.... a gitaru je, onako, ponekad primila i pomalo učila....Primili smo se „posla“... Tihana, koja je „luda“ za sintićem, ja sa Sanjinom gitarom koja nije poodavno naštimana ( a nisam je bome ni ja nešto – žice su malo......khm, khm) ali, zvuci, ma kako nespretni i hrapavi bili, prolili su svoje note u toplome stanu, zagrijali srce prisutnih, ali i izmamili laganu i tihu pjesmu.... ma baš je bilo dobro. 
Punica je u jednom trenutku, zamagljenih očiju, prišla Tihani, zagrlila ju, i tiho šapnula... „hvala ti...“ siguran sam da su je note sa sintića podsjetile na sate kada je Sanja znala prebirati po tim tipkama i zajedno s punicom zapjevati... Naravno, sve to morala je začiniti kumica.... „a ko će mene naučiti svirati?“ Ne znam, fakat ne znam ko će te učiti, ali, ima muzička škola .. .jedino, uz sve svoje želje nisam siguran kad to stigneš ugurati u raspored.... „onda me vi bute malo naučili“ bila je njena, konačna, izjava.... nisam siguran ko su to „vi“ – ali, otkrili bumo...ubrzo...
Jučer sam morao malo skočiti do posla – pa dežuran sam, ali, ništa strašno, tek da obiđem portira i poželim i njemu sretan Božić i usput obavim brzinski jednu radnju... nakon toga, uz lagane pahulje snijega, prošetao sam malo do majke, malo do Sanje a u povratku do Ee na ručak.....
I ne, neću ovaj lijepi vikend kvariti dogodovštinama današnjeg dana...a ne...
Nova nam se naglo približava. Razmišljam o prošloj i o nadolazećoj. Zaključujem da za prošlim mogu žaliti i boljem se samo nadati... no, rezime tek smišljam..... a do tada...za moju punicu si bum malo popeval 
Post je objavljen 27.12.2010. u 21:00 sati.