Kod vjenčanja uvijek zamolim fotografe koji snimaju mladence da mi pošalju mailom koju od fotografija. Dam im i vizit kartu. Obećaju, a ne učine. To je i razlog zašto nisam uvrstio vjenčanje koje smo imali 15. svibnja ove godine. Tada su se vjenčali Zlatko Poljak, sin Ivice i Ivke rođ. Pavlović, kuhara rodom iz Glavica i Ivane Klarić, kći Mira i Ive rođ. Živaljić, ekonomistice iz Čaporica. Svjedoci su im bili Jurica Poljak i Ivana Tukić, a vjenčao ih je župnik don Mirko Skejić.
Članovi obaju župskih vijeća na sjednici 13. srpnja, zaključili su da svaka obitelj koja ne stanuje ovdje u Čaporicama, a ne plaća ništa za potrebe župe, dužna je prilikom sprovoda dati župi 2.000 kuna. Ako ne plaća remeti, i njemu moraju dati 500 kuna. Odluka vrijedi odmah.
Hodočasnički dan za našu župu bio je u ponedjeljak 9. kolovoza u 7 sati.
Pobožnost trodnevnice u čast sv. Roka počeli smo 13. kolovoza sv. misom. Nakon mise naši su mladi izveli recital.
Sutradan je nakon mise nastupao KUD Srijane pjevajući „po naški“. Nekoliko vjernika iz naše župe pridružilo im se u pjevanju.
Na Veliku Gospu imali smo treći dan trodnevnice. Nakon mise pjevali su Pučki pivači iz Dubrave. Prve godine kad su pjevali bilo je jedva tridesetak ljudi. A sada stotinjak. Eto kako počinje tradicija!
Zanimljivo je da je 2008. godine svaki dan bilo oko tridesetak osoba na misi. A ove prvi se dan pričestilo 68 osoba. Drugi dan 74 pričesnika, a treći dan 98.
Na samu svetkovinu našeg zaštitnika župnik je imao jutarnju misu za one koji nisu mogli sudjelovati na svečanoj misi.
Procesiju i svečanu misu predvodio je don Jure Strujić, župnik župe Gospe od Pohođenja u Spinutu u Splitu. On je, govoreći o svetom Roku između ostaloga naglasio kako se Rokova svetost očitovala dijeljenjem novca od prodanog obiteljskog imanja siromasima, posjetom svetim kršćanskim mjestima, pomaganjem u liječenju gubavaca, ali „i potvrđena još jednim dokazom: križem, patnjom. U Piacenzi se Roko sam razbolio od kuge. Građani su ga zbog toga prognali iz svoga grada, a sam se osjetio osamljen kao Krist na križu, no nije očajavao. Sklonio se u jednu šumu i ondje se hranio biljem uzdajući se u Božju providnost“.
Patricij Gottardo Pallastrelli ga je našao u šumi i s njim se upustio u razgovor. Roko je na njega ostavio izvanredan dojam pa se obratio. Njegovao ga je dok se Roko nije oporavio.
Vrativši se u rodni Montpellier dočeka je neprijateljski. Bačen je u tamnicu. Prije smrti se ispovjedio i svećeniku priznao tko je. Umro je 16. kolovoza 1327. a Gospodin ga je proslavio raznim čudesnim znacima.
Propovjednik je iznio u daljem tijeku propovijedi strahote našeg vremena:
- Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade - kraće živce; šire putove - uža gledišta.
- Trošimo više, imamo manje; kupujemo više - uživamo manje.
- Imamo veće kuće – manje obitelji; veće pogodnosti – manje vremena.
- Imamo više diploma – manje razuma; više znanja – manje rasuđivanja. Više stručnjaka – i više problema; više medicine – manje zdravlja.
- Umnogostručili smo svoj imetak – smanjili svoje vrijednosti.
- Govorimo previše, prerijetko volimo i mrzimo prečesto.
- Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama.
- Stigli smo do mjeseca i natrag, ali imamo poteškoću prijeći ulicu i upoznati susjeda.
- Svladali smo atom, ali ne i svoje predrasude. Pišemo više, učimo manje.
- Planiramo više, postižemo manje. Naučili smo žuriti, ne i čekati.
- Gradimo više kompjutera da sadrže više informacija, da proizvedu više kopija nego ikad, ali međusobno komuniciramo sve manje i manje.
- Ovo je vrijeme brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznih kuća i uništenih domova.
- Vrijeme kad ima puno toga u izlozima, a ništa u skladištima.
- Vrijeme kad vam tehnologija može donijeti ovaj tekst, ali i vrijeme kada se možete zatvoriti daleko od ljudi.
Inače prostor pred crkvom bio je popunjen. Nisu to bili samo Čaporčani. I iz drugih mjesta bilo je hodočasnika.
Nakon mise, negdje oko 11,30 sati, donijeli su nam iz tiskare novi broj lista Izvori. Troškove tiskanja podmirio je gosp. Ivica Babić vlasnik pršutane.
U Klarićima je završio turnir balotaša u čast sv. Roka. Voditelj turnira bio je Joško Klarić. On je od dobivenih sredstava darovao crkvi 1.500 kuna. Bog mu platio!
Susret s roditeljima budućih prvopričesnika imao sam u nedjelju 29. kolovoza i dogovorio uvjete za prvu pričest, kao i sam datum, a taj je 1. svibnja 2011. godine.
Školsku godinu započeli smo sv. misom 6. rujna u 8 sati.
U Vepric su župljani hodočastili 7. rujna, a vozili su se autobusom Čović. Vođa puta bio je član ŽPV-a Slavko Roguljić – Slaven.
S vjeronaukom smo počeli 11. rujna.
U međuvremenu su neki zlonamjernici: pijanci, beštimaduri, neradnici, oni koji ne dolaze u crkvu, ne samo iz naše župe prosuli „vijesti“ o tom zbog čega crkva nije gotova. Znate kad se takva bratija skupe da onda lupetaju.
Krštenje Stipe Pavela sina Ivanova i majke Anite rođ. Dujić, rođenoga 30. lipnja ove godine u Palmanovi u Italiji imali smo 19. rujna. Djetetu je kumovao Mirko Kurtović Vileta, a krstio ga je župnik don Mirko Skejić.
Vlade Čikara sin pok. Milan i majke Ane Vesne rođ. Mladina vjenčao se s Jelenom Bravić Ivanovom i majke Nedjeljke rođ. Kavain, 25. rujna u župskoj crkvi premda još nije bila potpuno obnovljena. Mladencima su kumovali Petar Romac i Petra Rako, a vjenčao ih je župnik don Mirko Skejić.
Još jedno vjenčanje, 2. listopada, imali smo također u župskoj crkvi. Vjenčali su se Miro Stančić sin Bože i majke Kose rođ. Jukić Bračulj i Vedrana Guvo kći Mirka i majke Ive rođ. Sikirica. Kumovali su im Ivica Šaribok i Tanja Krolo, a vjenčao ih je župnik don Mirko Skejić.
Vjenčanje Ive Buktenice sina Vickova i majke Dunje rođ. Sinovčić i Anđele Klarić kćeri Mira i majke Ive rođ. Živaljić imali smo u župskoj crkvi 16. listopada. Kumovali su im Joško Markoč i Ivana Dominis, a vjenčao župnik don Mirko Skejić.
Članovi župskih vijeća, 18. listopada, odlučili su da se prigodom vraćanja u obnovljenu crkvu počaste svi koji budu na misi. Dogovorili smo se za kruh, uštipke, sir, kolače, vino i drugo piće.
Kako smo i planirali u crkvi smo imali svečanu sv. misu u nedjelju, 31. listopada. Hvala Bogu. Ali hvala i ljudima. Župnik je to ovako izrekao:
Dolazeći u ovu župu od više osoba čuo sam kako su Čaporčani nejedinstveni, ne mare za zajedničke interese, kako se neće odazvati na najavljenu obnovu crkve. I tako redom.
Zainteresiralo me to sve pa sam odlučio i sam provjeriti gdje je istina. Najavio sam, naime, obnovu crkve. Kolege su, uglavnom sumnjičavo vrtjeli glavom. Pa i neki vjernici nisu bili uvjereni u mogućnost obnove crkve. Pogotovo kad su saznali koliko smo dugo čekali na nacrt za obnovu. U svibnju prošle godine iselili smo se iz crkve u prostorije NK Čaporice. Tijekom tog vremena Nadbiskupija je prekrila crkvu i izvela radove na kupoli. Ostalo smo morali mi sami.